Sadnja i uzgoj ruže

Vremenski uslovi za sadnju

Ruže se mogu saditi od oktobra do kraja juna. Smatra se da su povoljni uslovi za sadnju ako:

- Zemlja nije zamrznuta

- Temperatura je iznad 6°C

-  Zemlja je pogodna za obradu (nije previše vlažna - blatnjava)

Ako je temperatura iznad 20°C, najbolje je da ruže sadite u večernjim satima.

Odabiranje mesta za sadnju i priprema zemljišta

Prije nego što se pristupi sadnji treba imati na umu da su ruže dugovječne, ostaju 10, 20 i više godina na stalnom mjestu i veoma je bitno odabrati pravo mjesto i položaj, odgovarajuće zemljište, kvalitetnu sadnicu.

Mjesto za sadnju treba da budu izloženo suncu, zaklonjeno od jakih vjetrova. Zemljište blago kiselo, plodno i umjereno vlažno.

Sadnja ruža

Nakon izbora mjesta za sadnju, pristupa se kopanju jamica (rupe). Veličina rupe treba da bude najmanje tolika da se korijen može slobodno rasporediti. Obično je dubine 30 cm i isto tolike širine. Ako zemlja nije ispošćena, ne preporučujemo nikakvo đubrivo u zemlji kojom se zatrpava korijen. Preporučljiva razdaljina između ruža je:

40 - 50 cm za čajevke

25 - 30 cm za polijante (mnogocvetne)

20 - 25 cm za patujaste

0,7 - 1 m za penjačice i grmolike

Ako se ruže sade pored staze ili ograde, udaljenost od staze (ograde) mora biti najmanje onoliko koliko je rastojanje između sadnica (kao što je gore navedeno).

Pošto se čajevke, patuljaste i mnogocvetne ruže sade gusto, umjesto kopanja pojedinačnih rupa, u praksi je bolje iskopati šančić dubine i širine ašova (riljača).

Ako sadnice sadite u šančić, pripremljenu sadnicu spustite u iskopani šančić, rasporedite korijen i korijen rukama pričvrstiti sa malo sitne zemlje. Na propisanom rastojanju, na isti način postavite sledeću sadnicu i tako postavite sve sadnice. Kada ste postavili sve sadnice, motikom vratiti zemlju oko sadnica. Ako primijetite da ste neku od sadnica previše zatrpali (da je kalem ispod nivoa zemlje), blago je povucite, tako da kalem bude 2-3 mm iznad nivoa zemlje.

Prilikom sadnje ne pritiskati zemlju rukama niti gaziti zemlju oko sadnice, jer se time može poremetiti dubina i raspored korijena, a takođe i pokidati i sitne žilice oko korijena.

Kada se nagrne sva zemlja, oko sadnice rasporediti 2-3 kašike mineralnog đubriva (preporučujemo NPK 8:16:24) i dobro zaliti. Zalivati sve dok zemlja prima vodu kako bi se istisnuo vazduh.

Bez obzira da li ruže sadite u jesen ili u proljeće, obavezno nagrnuti sitnu zemlju (najbolje sitan pijesak) preko grana, tako da iz humke vire samo vrhovi grana.

Ogrtanje je jedan od osnovnih preduslova da se ruže prime!

U jesen se ogrću da bi se spriječilo izmrzavanje u toku zime, a u proljeće da bi se spriječila pretjerana transpiracija iz zelenih dijelova biljke. Ne zaboravite da je korijenu potrebno dosta vremena da počne da "vuče" vodu i snabdijeva biljku, a za to vrijeme, ako je vrijeme toplo, iz zelenih dijelova se gubi vlaga i biljka se suši, zato se zeleni nadzemni dijelovi moraju zaštititi od gubitka vlage.

Ako kiša ne pada, ruže zalivati jednom u 15 dana, tako što se pored humke iskopa mali kanalić u koji se pušta voda.

Ruže ostaju ogrnute sve dok ne izbiju i potjeraju pupoljke. Kada izbiju i potjeraju pupoljke, potrebno ih je odgrnuti. To se radi uveče: prve večeri malo, druge još malo i treće odgmete potpuno, tako da kalem bude malo iznad zemlje (2-3 mm).

Ako su ruže zasađene i ogrnute ujesen, obično u toku zime, zbog padavina, humka slegne, tako da nije potrebno odgrtati ruže. Ako se to ne dogodi, potrebno je da se odgrnu.

Njega ruža se sastoji u okopavanju, zaštiti od bolesti i štetočina (prskanju) i ljetnjoj rezidbi. Pored štetočina (biljnih vaši), najčešće bolesti ruža su: hrđa, zvezdasta pjegavost i pepelnica.

Što se bolesti tiče, najbolje je djelovati preventivno, tj. prije nego što se bolest pojavi. Prvo prskanje treba obaviti već početkom juna, bez obzira što nije došlo do pojave bolesti.

Protiv hrđe i zvjezdaste pjegavosti koristiti sredstva na bazi bakra, na primjer DITHANE M-45 u koncentraciji 20 - 25 gr na 10 litra vode. Protiv pepelnice možete koristiti TILT (10 ml na 10 litra vode).

Kod pojave biljnih ušiju možete koristiti bilo koji insekticid koji Vam preporuče u poljoprivrednoj apoteci.

Rezidba

Ljetnja rezidba se sastoji u uklanjanju precvjetalih cvjetova sa jednim dijelom izbojaka (listova). Cvjetove uklanjati tako da pri osnovi ostanu bar tri dobro razvijena petočlana lista.

Izvor: rasadnik.org

Uzgoj kruške

Kruške pripadaju porodici ruža (Rosaceae) i srodne su jabukama i dunjama. S obzirom na to da postoji oko hiljadu sorti, razlikujemo ih po veličini, obliku, boji, ukusu kao i dužini skladištenja. Dobar su izvor dijetalnih vlakana koja ljekovito djeluju najprije na zdravlje sistema za varenje, a zatim i kardiovaskularnog sistema.

Gaje se na plantažama, u vrtovima i voćnjacima, a u divljem obliku rastu u šumama. Cvjetanje kruške traje 20 dana, od aprila do maja. U tom vremenu cvjetovi daju obilje nektara i polena.

Agroekološki uslovi za gajenje kruške

Temperatura

Kruška cvjeta prije jabuke pa je mogućnost proljetnjeg izmrzavanja znatno veća, a osim toga, osjetljivija je na apsolutne temperaturne minimu­me zimi. U samom cvjetanju temperature od -1 °C mogu potpuno uništiti rod jer je to naj­osetljivija fenološka faza. Kada prođe faza punog cvjetanja, tj. kad su kruške u fazi zametanja pupoljaka, temperatura od -1 °C neće potpuno uništiti rod, ali će takvi plodovi imati znatno nižu tržišnu vrijednost jer su vrlo često nepravilni (krompirasti) i po pravilu imaju smeđi pojas od mraza. Tokom vegetacije kruška može podneti temperaturu i do 34 °C.

Voda

Potrebe kruške za vodom su puno skromnije od potreba jabuke zbog dubljeg korijena koji može crpiti vodu i iz dubljih slojeva zemljišta. Tokom juna i jula, u fazama intenzivnog rasta ploda i mladara, kruška zahtijeva najviše vode.

Zemljište

Za uspješno gajenje kruška zahtijeva dublja zemljišta, dobro drenirana, lakše pjeskovita, ilovasta ili ilovasto-pjeskovita. Zemljišta trebaju biti neutralne do slabo kisele reakcije (pH od 5,5 do 7,0), bogata humusom i hranjivim elementima.

Priprema zemljišta za sadnju

Odabranu površinu, koja je svojim položajem i svojstvima zemljišta do­bra za gajenje krušaka, trebalo bi meliorativno pođubriti na bazi obavlje­ne hemijske analize zemljišta i nakon toga duboko obraditi. Obrada zavisi od tipa zemljišta. Ako je zemljište dobrih fizičkih svojstava, a koja često u nižim horizontima imaju povećan sadržaj kalcijuma, obradom se ni u ko­jem slučaju ne smije ići preduboko, i to zbog dva razloga: prvo, da se dijlovi horizonta s povećanim sadržajem kalcijuma ne izoru na po­vršinu, i drugo, takvom pripremom stvaraju se uslovi za dublje prokorjenjivanje. Takva zemljišta se pripremaju oranjem do dubine 40 do 50 cm. Lošija, teža zemljišta, loših fizičkih osobina prije oranja potrebno je po­drivati na dubinu 70 do 80 cm. Najpovoljnije je duboku obradu obaviti tokom avgusta, pa takvo zemljište ostaviti do početka novembra, dok se ne nabave sadnice. Prije sadnje, zemljište se istanjira i potom se obilježe redovi i sadna mjesta.

Izbor podloga

Sve sorte krušaka nema­ju zadovoljavajuću kompatibilnost s dunjom, pa se one moraju kalemiti s međupodlogom. Kruška se može kalemiti na divlju krušku i na različite tipo­ve dunje. Na podlozi divlje kruške manje je osjetljiva na lošija zemljišta, ali su stabla bujnija, a i plodovi su znatno lošijeg kvaliteta. Kao podloga koriste se tipovi dunje: EMA, EMC, BA 29, Adam's, Sydo i OHF 333. Prednost bi trebalo dati podlogama EMA i BA 29. Sorte loše kompatibilnosti s dunjom (npr. Viljemovka) obvezno treba kalemiti s međupodlogom. Kao međupodloga mogu poslužiti sorte General Lekler, Poire de cure i Hardenpontova.

Izbor sorata

Odabir sorte zavisi od ekoloških uslova i mogućnosti plasmana. Rane sorte mogu se uzgajati u svim područjima pogodnim za krušku, ali prednost se daje onim područjima gde je veća mogućnost plasmana da bi se izbjegao nepotreban i skup prijevoz. Osim toga, najranije sorte su i najosetljivije na prijevoz, a i vijek skladištenja im je najkraći. Kasne zimske sorte zahtijevaju dovoljno sunčanih dana da bi mo­gle postići visok kvalitet plodova, pa se mogu uzgajati samo u toplim krajevima. Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti navodnjavanju jer su to krajevi gdje tokom ljeta obično vlada suša. Sorte srednjeg doba sazrijevanja mogu se uzgajati na povoljnim lo­kacijama svih naših područja, a jedini ograničavajući činilac jeste mogućnost plasmana.

Izbor uzgojnog oblika

Razmak između redova zavisi o bujnosti podloge i sorte, ali za su­vremene uzgojne oblike, uz dobru voćarsku mehanizaciju, taj razmak ne tre­ba biti veći od 3,2 m. Razmak u redu zavisi od sorti, ali u načelu može se reći da je za većinu sorata dovoljno 1,2 do 1,5 m. Sve to odnosi se na uzgojni oblik, a kod kruške su najčešći vitki vretenasti žbun i vitko vreteno.

Vrijeme i tehnika sadnje

Iskopa se rupa za sadnicu. Sadnicu se postavlja 3-5 cm daleko od koca. Na korijen se stavlja sloj rastresitog zemljišta, debljine 5 - 8 cm koji se dobro nagazi. Potom se stavi 20 - 30 kg zrelog stajnjaka. Na njega se stavlja zemlja pa se oko voćke oblikuje čanak za bolje zadržavanja vode. Dubina sadnje je kao u rasadniku, tj. spojno mjesto je barem 10 cm iznad nivoa zemljišta.

Održavanje zasada

Međuredni prostor se zatravi, kosi se 6 - 8 puta u vegetaciji a u redu se primjenjuju herbicidi. Ako u voćnjaku nema sistem za navodnjavanje zemljište se održava stalnom međurednom obradom.

Đubrenje

Odmah nakon sadnje ili najkasnije do kraja proljeća mladi se voćnjak pođubri stajskim đubrivom. Za prilično veliku gustinu sad­nje preporučuju se dva načina đubrenja:

Pojedinačna đubrenja svake sadnice s 20 - 30 kg stajnjaka oko sadnice.

Odoravanjem brazde oko 70 cm od reda sadnica, kao i zaoravanjem đubriva koji se stavlja u odoranu brazdu.

Izvor: agroklub.rs

Sadnja i uzgoj maline

Malina je zeljasta biljka niskog rasta iz porodice ruža (Rosaceae). Rodi odmah poslije sadnje, a punu rodnost dostiže u trećoj godini. Rodi jednom ili više puta godišnje. Živi u prosjeku 8-14 godina, a može dostići starost i do 20 godina. Raste u obliku žbuna visine i do 3,5 m.

Agroekološki uslovi za gajenje maline

Temperatura

Zimski odmor maline počinje vrlo rano, još jesenjih toplih dana ali duboki zimski odmor ne može se završiti bez niskih temperatura (oko -7 °C i niže). Izdanci izmrzavaju na -18 °C do -26 °C, a korijenov sistem na temperaturi od -12 °C do -14 °C. Proljećni mrazevi skoro i ne štete jer malina kasno cvjeta.

Voda

Ako zemlja nije dovoljno vlažno smanjuje se rod, plod bude smežuran i sasuši se na izdanku, a korijenov sistem slabo raste i daje mali broj nedovoljno razvijenih izdanaka. Najbolje rezlutate daje u brdsko-planinskim područjima gde je količina padavina od 700 do 900 mm.

Zemljište

Za gajenje maline najbolja su propusna, rastresita, slabo kisela (pH oko 6) zemljišta, bogata humusom iznad 3 %. Najbolje uspijeva na zemljištu čiji je odnos gline i pijeska 40-50:50-60. Korijenov sistem razvija se do 1 m dubine, glavni dio žila je između 15 i 40 cm, pa podzemna voda ne smije biti bliža površini od 0,90 do 1 m.

Izbor položaja za podizanje zasada

Za malinu je najbolja sjeverna ekspozicija jer je hladnija, vlažnija i sporo gubi vlagu. Najbolje joj odgovara nadmorska visina od 400-800 metara.

Priprema zemljišta za sadnju

Zemljište se čisti od korova, kamenja i šiblja, ravna se, preore mjesec dana prije sadnje uz đubrenje stajskim i mineralnim đubrivima. U proljeće se zaore 700 kg/ha NPK 6:18:36 i 110 kg/ha Uree. Ako se koristi stajsko đubrivo, trebalo bi smanjiti količinu mineralnog đubriva. Zemljište se tada ore na dubinu od 30-40 cm i usitnjava tanjiračama.

Razmnožavanje

Crvena malina se razmnožava izdancima, a crna i ljubičasta vrhovima izdanaka. Razmnožavanje korijenovim reznicama obavlja se tako da se izdanci vade sa što više žila koje se poslije odrežu i skrate na reznice dužine 5-6 cm. Svaka reznica mora imati barem jedan pupoljak. Reznice se poliježu u pripremljeno zemljište na razmak od 8-10 cm u redu, a razmak redova je 40-50 cm. Prekriju se smjesom zemlje, komposta ili zrelog stajnjaka u debljini od 5-6 cm.

Sadni materijal

Matičnjak za proizvodnju sadnog materijala treba biti udaljen od proizvodnih zasada malina i podijeljen na blokove. Pri tome se mora voditi računa o tome da li su sorte otporne, tolerantne ili osjetljive prema virusnim oboljenjima.

Podizanje zasada

Maline se mogu posaditi u sistem kvadrata, pravougaonika, traka (najveći prinosi) i žive ograde koja je ujedno i najprikladnija naročito u pogledu radne snage i kvaliteta ploda. Sadnja se obavlja od oktobra do aprila zrelim sadnicama, a u junu zelenim. Bolje je saditi u jesen nego u proljeće jer će se sadnice bolje ukorijeniti i bolji je porast u sledećoj godini. Za sadnju se uzimaju srednje debele sadnice s razvijenim korijenom. Sadi se dublje za 3 cm nego u matičnjaku, a sadnice se nakon sadnje skrate na 3-4 pupoljka. Potrebno je postaviti potporu koja će biljci pomoći u rastu. Najčešće se koriste drveni i betonski stubovi visine do 2,5 m i debljine 8-10 cm koji se postavljaju na razmak od 6-8 m i povezuju pocinkovanom žicom u tri reda.

Održavanje zasada

Njega maline se sastoji u obradi zemljišta (uništavanje korova, razbijanje pokorice 4-5 puta godišnje) i navodnjavanju. U prvoj godini oko sadnice se dodaje 0,1 kg KAN-a u dva navrata, i to krajem maja. U jesen se dodaje NPK đubrivo u formulaciji 7:14.21 u količini od 450 kg/ha. U drugoj godini i godinama rodnosti, u proljeće se dodaje KAN po čitavoj površini u dva navrata u količini od 600 kg/ha. U jesen se dodaje NPK 7:14:21 u trake u količini od 500 kg/ha a po potrebi i stajsko đubrivo.

Malina se mora orezati do kraja maja pri čemu se uklanjaju dvogodišnji izdanci, suvišni jednogodišnji i oni oštećeni. Izdanci koji donose plod, zavisno o bujnosti, prekraćuju se na visinu od 120-150 cm.

Berba i skladištenje

Malina dozrijeva krajem juna ili 25-30 dana od početka cvjetanja. Razlika u sazrijevanju ranih i kasnih sorti je 8-10 dana, a sazrijevanje i berba traju 15-30 dana. Maline se beru kada plod dobije karakterističnu boju sorte, kada se lako odvaja od loze i ne gnječi se. Ako je plod namijenjen dužem transportu do tržišta, tada se bere s peteljkama. Berba se obavlja svakog drugog ili trećeg dana i pakuje u posebnu ambalažu. Za čuvanje su najbolje hladnjače u kojim je temperatura -1 °C do 0 °C, a relativna vlažnost vazduha od 80-95 %.

Izvor: agroklub.rs

Rezidba šljive

Šljiva se najčešće orezuje krajem februara i u martu prije kretanja vegetacije.

Kod sorte Požegača odstranjuje se višak unutrašnjih grana. Spoljašnje grane se obično ne diraju, osim ukoliko nisu suhe ili polomljene. Prilikom prorjeđivanja grana treba biti umjeren, jer jača rezidba kod požegače utiče na smanjenje prinosa.

Važno je napomenuti da se grane i mladari kod ove sorte ne smiju prekraćivati jer se time smanjuje rodni potencijal.

Stenlej, Čačanska rodna i Čačanska ljepotica su sorte koje traže oštriju rezidbu jer imaju sklonost ka zametanju velikog broja pupoljaka. Sav višak unutrašnjih grana se odstranjuje, a spoljašnje grane se prekraćuju. Na starijim stablima koja su neadekvatno orezana obično se rodni elementi nalaze na periferiji krune pa je neophodno da se pravilnom rezidbom spriječi premiještanje vegetacije na vršni dio krune ili grana.
To se postiže jačim skraćivanjem grana i grančica pri vrhu pri čemu se vodi računa da se osnovne grane ne ogole.

RODNI ELEMENTI ŠLjIVE

Šljiva rađa na mješovitim rodnim grančicama, dugim rodnim grančicama, kratkim rodnim grančicama, kopljastim izraštajima i majskim kiticama. Način rezidbe šljive u rodu zavisi i od toga na kojem tipu rodnih grančica rađa određena sorta šljiva.

Požegača, Stenlej,Čačanska ljepotica i Čačanska rodna rađaju pretežno na kratkim rodnim grančicama i kopljastim izraštajima koji su se obrazovali na dvogodišnjem i starijem drvetu.

Pri rezidbi treba ostavitii određen broj jednogodišnjih nerodnih grana na kojima će se razviti kratko rodno drvo. Orezivanje obično počinje odozgo pa naniže, tako što se prekraćuje najviša skeletna grana i pri prekraćivanju se ostavlja jedna spoljna grančica na vrhu.

Rodno drvo

Takođe, sve suhe, povrijeđene i polomljene grane, vodopije i grane koje rastu u unutrašnjosti krune treba odsjeći do osnove. Ukoliko su neke grane jače razvijene i postoji tendencija da nadjačaju sekundarne ili primarne grane,treba ih više skratiti. Ako u krošnji postoji neka praznina onda tu treba ostaviti vodopiju, ali se ona mora poviti da ne bi bila previše bujna. 

Od rodnih grančica najprije se uklanjaju stare i izrođene, zatim tanke, zasjenjene a ukoliko ima previše mladih rodnih grana one se moraju prorijediti, kako bi se napravio bilans između generativnog i vegetativnog dijela i omogućilo formiranje rodnih elemenata za narednu godinu.

PODMLAĐIVANjE ŠLjIVE

Podmlađivanje je agrotehnička mjera koja se često koristi u ekstenzivnom šljivarstvu. Osnovni cilj ove mjere je da se rezidbom odstrane stari i dotrajali dijelovi krune i da se podstakne redovan vegetativni porast. Bez podmlađivanja nema obnove skeleta krune, nema formiranja novog rodnog drveta a samim tim ni redovnih prinosa, odnosno roda.

Osnovni pokazatelji da treba pristupiti podmlađivanju šljive su slab vršni prirast, početak sušenja produžnica ramenih grana, ogoljavanje donjih dijelova ramenih grana a isto tako ako je kruna oštećena usled lomljenja grana pod teretom roda, snijega, oluje i sl.

Podmlađivanje je delikatna operacija i treba joj prići sa puno pažnje, opreza i znanja. Podmlađivanje ne treba obaviti odjednom, već postupno, tokom 2-3 godine.

Pod podmlađivanjem vodilicu i ramene grane treba skratiti do neke pogodne grane koja će preuzeti ulogu vodilice, a ramenih grana do zauzimanja željenog položaja u prostoru. Presjeci koji se prave ne bi trebali biti veći od 10 cm u prečniku, dok presjeci do 5 cm u prečniku brže zarastaju. Veće rane treba obavezno zagladiti oštrim nožem i zaštititi kalem voskom.

Uspjeh podmlađivanja zavisi i od njege koju je neophodno sprovesti poslije ove operacije. Stablo šljive i ramene grane treba zaštititi krečenjem od uticaja sunca i mraza. Ova mjera ima za cilj da se spriječi prekomjerno zagrijavanje stabla i ranije kretanje vegetacije a ujedno je i dezinfekciono sredstvo sa kojim se štiti stablo i ramene grane od parazita. 

Krečenje stabla

Takođe, šljive treba obilno đubriti, štititi od bolesti i štetočina i navodnjavati.

Podmlađivanje šljiva, najbolje je obaviti tokom januara i februara.

Izvor: zdravasrbija.com

Aronija - uzgoj i osobine Aronije

Aronija je višegodišnja listopadna voćna vrsta porijeklom iz Sjeverne Amerike, a pripada porodici ruža (Rosaceae). Na europskom se kontinentu najviše uzgaja u Rusiji, Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj. Zbog svojih je izuzetnih ljekovitih svojstava trenutno vrlo cjenjena i tražena.

Aronija raste u obliku grma koji može dosegnuti visinu od 1,5 do 2,5 m. Listovi su joj tamnozelene boje i ovalnog oblika. U jesen postaju crveni te se u tome očituje dekorativnost biljke. Cvjetovi aronije su bijele do svijetlo rozne boje i nalaze se skupljeni u cvatu. Biljka počinje cvjetati u maju, a plodovi počinju sazrijevati od avgusta. Plodovi su tamnoplave bobice, okruglastog ili spljoštenog oblika. Plodovi aronije čine ogrozd (15 do 20 skupljenih plodova), a u plodu se obično nalazi 5 do 8 sjemenki. Sto je karakteristicno za Aroniju je da je ona samooplodna biljka.

Agroekološki uvjeti uzgoja aronije:

Temperatura

Uzgoj je aronije moguć i u područjima u kojima vlada oštra kontinentalna klima, u čemu se očituje njezina velika prilagodljivost. U fazi zimskog mirovanja može podnijeti temperature i do -30 °C. Ukoliko krajem jeseni i početkom zime dođe do iznimno niskih temperatura nižih od -23 °C mogu se očekivati oštećenja na biljci. Ipak, radi se o kulturi kojoj pogoduje mnogo svjetla te je preporuka uzgoj na sunčanim terenima.

Voda

Optimalna je količina padavina za uzgoj aronije od 500 - 700 mm godišnje. Nedostatak vlage utjecat će na kvalitetu plodova koji postaju manji i kiselijeg okusa. Ukoliko se uzgaja na području sklonom pojavi suše, obvezna je mjera navodnjavanja.

Zemljište

Budući da nema velike zahtjeve prema zemljištu, moguć je uzgoj na siromašnim, pjeskovitim i vlažnijim tlima. Uzgoj je moguć i na kamenitim područjima s malom količinom tla kao što su područja krša. Ipak, najbolji se rezultati postižu ukoliko se aronija uzgaja na plodnom tlu, blago kiselom (pH 5.5 - 6.0). Pretjerano zbijena i suha tla najbolje je izbjegavati.

Tehnologija uzgoja aronije

Aronija je višegodišnja kultura koja, ukoliko se pravilno uzgaja i vrši njega, može imati životni vijek od 30 godina. Lako se razmnožava nagrtanjem i izdancima (položenicama).

Priprema zemljišta

Prije sadnje potrebno je obaviti meliorativnu gnojidbu pri čemu se koristi stajski gnoj i mineralna gnojiva s povećanim udjelom kalija i fosfora.

Ishrana

Najbolji se rezultati u uzgoju postižu ukoliko se na zemljište unosi 80 - 100 kg dušika, 30 - 60 kg fosfora i 100 - 120 kg kalija.

Sadnja aronije

Aroniju je najbolje saditi u jesen, a preporuka je pri tome koristiti dvogodišnje sadnice. Sadnice bi trebale imati dobro razvijen korijenov sustav te 3 do 5 izdanaka. U komercijalnom uzgoju prevladava uzgojni oblik grma, iako se aronija može uzgajati i u obliku stabla.

Međuredni razmak prilikom sadnje trebao bi iznositi 3,0 do 4,0 m te od 1,5 do 2,0 m u redu. Sadnja se obavlja u jame dubine 20 cm i promjera 30 cm.

Berba i prinos aronije

Prvu je berbu novog nasada moguće očekivati u trećoj godini, kada je prinos 0,3 do 0,5 kg plodova po biljci. Od pete do sedme godine prinos je 8-10 kg ploda po biljci, a od devete do desete godine i dalje može se očekivati 15 kg po biljci. Dozrijevanje plodova aronije odvija se u avgustu, a berba se može i produžiti budući da se zreli plodovi neće pokvariti i otpasti ukoliko ostanu na biljci.

Upotreba aronije

Aronija pripada kulturama s visokim sadržajem biljnih fenola, zbog čega je izuzetno ljekovita. Osobito se koristi kod tegoba povezanih s visokim krvnim tlakom i utječe na elastičnost krvnih žila. Često se prerađuje u sokove, sirupe, džemove i likere.

Izvor: agroklub.com

Priprema zemljišta za proizvodnju povrća

Pravilna obrada zemljišta je izuzetno značajna jer ona treba da održi i popravi njegovu strukturu, fizičko-hemijska i mikrobiološka svojstva. To je posebno važno u intenzivnoj proizvodnji, gde se smjenjuje više kultura u toku godine, jer se uz intenzivno đubrenje i navodnjavanje narušava struktura i smanjuje plodnost zemljišta. 

Najbolje je zemljište obraditi u jesen, odnosno u oktobru ili novembru mjesecu odraditi duboko zimsko oranje na dubini od 35-40 cm, gdje oranični sloj treba prevrnuti i izložiti uticaju vlage, vazduha i mraza. Dubokim oranjem vlaga se u toku zimskog perioda nagomilava u zemljištu i s proljeća se brzo prosuši, tako da se na vrijeme mogu obaviti pripreme za proizvodnju ranog povrća. 





Oranice i bašte koje su u toku jeseni duboko uzorane ne treba orati u proljeće, jer se oranjem gubi mnogo zemljišne vlage, pošto se na površinu iznose donji vlažni slojevi, a vlaga lako isparava. Međutim, ukoliko je zemljište jako zakorovljeno i duboko jesenje oranje se sabilo ili ako je zimsko povrće rano skinuto, mora se ponovo odraditi oranje. Uzoranu površinu do 15 cm treba još istog dana prodrljati, kako bi se gubljenje vlage svelo na što manju mjeru. 

Ukoliko se ne odradi zimsko oranje, u proljeće se primenjuje plića obrada, na 10-15 cm, ali se to zemljište odmah kultivira i priprema površinski sloj od 5-10 cm za sjetvu. Na ovaj način se sprečava gubitak vlage na tako pripremljenom zemljištu. Površinski sloj mora biti rastresit i mrvičast zbog ujednačenog nicanja i zbog toga se zemljište drlja i mora se jednom ili više puta kultivirati, zavisno od tipa zemljišta, odnosno zakorovljenosti.

Na rastresitom i suhom zemljištu se prije sadnje primjenjuje i valjanje, jer omogućuje kretanje vlage prema površini zemlje. Đubrenje zemljišta zavisi od njegove plodnosti i zahtjeva vrste povrća koje se uzgaja. Svjež i poluzgorio stajnjak se unosi u jesen pred osnovnu obradu, a zgorio u proljeće, pred sadnju. 

Međutim, da bi se postigli visoki prinosi, a povrće bilo kvalitetno, potrebno je uraditi hemijsku analizu zemljišta prije početka proizvodnje, na osnovu koje stručnjaci daju preporuku o vrsti i količini đubriva koju treba unijeti pred sadnju i tokom vegetacije.

Za primjenu mineralnih đubriva posebno je važan nivo pristupačnog azota u zemljištu da bi se mogla odrediti količina azota koja će se dati osnovnim đubrenjem i količina u vidu prihranjivanja. Ovako se omogućuje pravilna i racionalna primjena đubrenja i dobijanje zdravstveno ispravnog povrća. 

Uslijed preteranog đubrenja sa azotom dolazi do pojave prebujnih biljaka sa većom lisnom površinom, ali se kod njih formira manji broj plodova, usporava se njihovo sazrijevanje i smanjuje kvalitet, a takvi plodovi imaju lošiji ukus i slabije se čuvaju. Zbog višegodišnje intenzivne primjene đubriva dolazi do pojave zaslanjivanja ili zakišeljavanja zemljišta, što nije rijetka pojava i sve to je razlog za redovnu hemijsku analizu.


Izvor:bastovanstvo.rs

Podloga za kalemljenje voća

U suštini postoje dva načina proizvodnje podloge za kalemljenje voća:
Proizvodnja podloga za kalemljenje iz sjemena i vegetativna podloga za kalemljenje.

Podloge za kalemljenje iz sjemena, sijanci se proizvode u sjemenistu. Sjeme se uzima sa bujnih, starijih i rodnijih stabala. Za jabuku i krusku uzima se sjeme iz plodova koji ranije sazrijevaju a za vrste sa kostičavim plodovima koji kasnije sazrijevaju. Sjeme je najbolje uzimati od divljih voćaka. Odabirati ujednačene plodove srednje krupnoće. Sjeme se izdvaja iz plodova, susi u hladovini, klasira po krupnoći i stratifikuje.

Dužina vremena stratifikovanja, orijentaciono za pojedine vrste, kreće se:

Matičnjak podloge

jabuka - 90 do 100 dana
kruska - 70 do 90 dana
breskva - 60 do 100 dana
dzanarika - 80 do 120 dana
kajsija - 30 do 50 dana
divlja tresnja - 100 do 120 dana
magriva - 90 do 100 dana
orah - 60 do 70 dana
badem - oko 70 dana.

Zavrsetak stratifikovanja se utvrdjuje kada je sjemenka u kostici ovlažena i nabubrila ili je naprsla i pustila korjenčić.

Stratifikovanje se vrsi u sanduke ili trapove sa tri do četiri sloja sjemena izmedju kojih je vlažan pijesak. Treba obezbijediti temperaturu od 0°-5° C, vlagu i prisustvo kiseonika.

Sjeme se sije u toku jeseni ili u proljeće, u sjemenistu ili u rastilo. U sjemenistu sijati jabuku, krusku, sljivu, tresnju, magrivu i orah, a u rastilo breskvu, kajsiju, badem i orah, gdje se iste godine kaleme očenjem ili na spavajući pupoljak.

Vegetativne podloge za kalemljenje se razmnožavaju: nagrtanjem, položnicima, reznicama i izdancima.

Vegetativna podloga

1. Nagrtanje je najčesći način proizvodnje podloge za kalemljenje. Kad mladari izbiju iz glave žbuna 20 do 25cm obavlja se prvo zagrtanje na 10 do 15cm. Zagrtanje se ponavlja najmanje jos jednom uz primjenu potrebnih mjera obrade i zastite. U jesen poslije opadanja lisća, žbun se odgrće i skidaju se ožiljene mladice do osnove. Podloge se mogu odmah saditi u rastilo ili se trape. Za sobno kalemljenje uzimaju se mladice sa dobrim žilama i debljine 8 do 12mm, na 15cm iznad korijena. Na ovaj način se proizvode podloge za jabuku, krusku, dunju i musmulu, a rjedje za sljivu, kajsiju, tresnju i druge vrste.

2. Položnicama se proizvode podloge za kalemljenje na sličan način kao nagrtanjem. Ima vise vrsta položnica: horizontalna, obična i modifikacije ova dva načina. Primjenjuje se za bujnije podloge jabuke i u proizvodnji podloga za tresnju, kajsiju i sljivu.

3. Reznicama se proizvode podloge za kalemljenje jabučaste vrste voća, a rjedje za druge vrste. Za proizvodnju se mogu upotrijebiti zrele, zelene i korij
enove reznice.

4. Izdancima se najčesće proizvode podloge za kalemljenje sljive, kajsije, tresnje i visnje.