Vezu izmedju pčela i voća najbolje razumiju ljudi koji se bave sa ova oba korisna i plemenita zanimanja, bilo iz hobija ili profesionalno. Pčele se gaje vijekovima zbog njihovih proizvoda koji imaju ogroman značaj ishrani i zdravlju ljudi.
Pored značajne koristi za pčelare i cijelu zajednicu, pčele imaju značajnu ulogu u voćarstvu zbog oprašivanja. Pčelama je za opstanak neophodna hrana sa cvjetova - nektar i cvjetni prah čime one obavljaju jednu važnu radnju za biljke, oprašivanje. Očigledno je da se pčele i biljke međusobno dopunjuju u zajedničkom životu. Priroda se naravno pobrinula da oblikom i građom prilagodi pčelu cvijetu a cvjetove da svojim izgledom i mirisom privuku pčele.
Tijelo pčele je pokriveno mnogobrojnim dlačicama koje, između ostalog, imaju ulogu i u sakupljanju polenovog praha. Cvjetni prah su muške polne ćelije biljaka. To su sitna zrnca koja ispunjavaju prašne kesice cvjetova. Polenova zrnca se razlikuju po obliku, boji, veličini i po sadržaju hranljivih materija u zavisnosti od vrste biljke od koje potiču. U toku godine najviše ga skupe u proljeće, kad cvjeta voće. Kad sakupljaju prah, pčele vrše odabir tako što više posjećuju cvjetove bogate prahom. Cvjetovi su svojim oblikom, izgledom i bojom prilagođeni da privuku pčelu da dođe radi nektara i praha i njime izvršila oprašivanje. Nektar takođe ima važan zadatak u životu biljke, a to je da privuče pčele i druge insekte, koji dolazeći za nektarom prenose i prah sa jednog cvjeta na drugi. Zbog toga su cvjetovi sa živo obojenim kruničnim i čašičnim listićima, a vrlo često luče i jak miris koji privlači insekte, odnosno pčele. Nektar luče žlijezde koje se nalaze duboko u cvijetu, pa pčela ili insekt da bi došao do njega mora da se zavlači u cvijet i dodiruje prašnike i tučak i tako vrši oprašivanje u većem obimu.
Oprašivanje (polinacija) je prenošenje polenovih zrna iz prašnica, muškog organa (antera) na žig tučka, ženskog organa. Oprašivanje je vezano za cvijet biljke u kome su smješteni i prašnici i žig tučka. Karakteristike cvjetova voća upoznaćemo kroz izgled cvijeta šljive. Cvijet šljive je potpun (pravi, dvopolni, i hemofroditan ) i sastoji se od čašice, krunice, prašnika i tučka. Cvijet šljive je polisimetričan. Krunica cvijeta šljive sastoji se od pet a rijetko od 6 i 7 kruničnih listića bijele, bijeloružičaste i ružičaste boje. Cvijet šljive ima mnogo prašnika, od 16 do 49, koji čine prsten oko tučka. Nektarije šljive luče sladak sirup, nektar koji sadrži 10 do 40% šećera. Cvjetovi šljive su veoma važna pčelinja paša. Cvjetanje obično traje 6 do 12 dana u zavisnosti od sorte. U toku cvjetanja vrši se oprašivanje tj. prenošenje polenovih zrnaca sa prašnika na žig tučka. Ako cvjetni prah dospije na žig tučka istog cvijeta ili na žig nekog drugog cvijeta iste biljke (jedinke) onda se kaže da je izvršeno samooprašivanje. Ako cvjetni prah dospe na žig cvijeta druge biljke onda je to unakrsno oprašivanje.
Prema naučnim procjenama 85% oprašivača čine medonosne pčele, dok na sve ostale insekte otpada 15% (za biljke koje oprašuju insekti). Medonosne pčele oprašuju cvjetove šljive na temperaturi od 11 do 37 stepeni Celziusovih. Optimalno je, ako je lijepo vrijeme sa temperaturom od oko 20 stepeni Celziusovih. Optimalan prostor za oprašivanje je do 400 metara oko postavljene košnice. Medonosna pčela ima mnoge prednosti u odnosu na druge insekte u oprašivanju poljoprivrednih kultura. Medonosna pčela prezimljava u jakim društvima, tako da je njihov broj u proljeće kad cvjeta voće znatno veći od broja ostalih insekata. Pčelinjim društvom se znatno lakše manipuliše pa može prema potrebi da se prenese na određeno mjesto, radi ravnomjernijeg oprašivanja većih površina i to u određenom optimalnom roku.
Ako pčelar želi da pčele oprašuju određenu poljoprivrednu kulturu, recimo voće, odnosno šljive, onda se može preduzeti radnja - takozvana dresura pčela. Dresura pčela je davanje pčelama aromatičnog šećernog sirupa sa aromom biljke koju želimo da oprašujemo. U šećerni sirup se uveče potope prvi cvjetovi biljke da šećerni sirup upije mirise. Ujutru prije izlaska pčela takav sirup se u maloj količini do 100 mililitara daje pčelama. One dobijajući sirup dobiju i miris procvjetale biljke i u toku dana u potrazi za nektarom idu u pravcu tih biljaka. Na taj način, znatno se povećava oprašivanje tih biljaka. Medonosne pčele dobrim oprašivanjem doprinose i boljem kvalitetu proizvoda kod voća.
Na žalost, svjedoci smo sve češćih slučajeva da se pčele otruju nepažnjom voćara. To su alarmantna upozorenja da svijest voćara mora da se mijenja u cilju shvatanja značaja pčelinjih društava, ne samo za pčelare, već i za njihove voćnjake. Većina sredstava za suzbijanje štetnih insekata predstavlja opasne otrove i za pčele. Tačno je da je biljna proizvodnja nezamisliva bez upotrebe pesticida, ali je tačno i to da se njihova upotreba može izbjeći u cvjetanju. Najveća trovanja pčela nastaju od strane voćara amatera, koji nemaju naviku da uputstvo o upotrebi pročitaju do kraja, već im je interesantan samo dio gdje se govori o dozi. Pa i nju, za svaki slučaj, povećaju. U cijelom lancu odgovornosti od proizvođača pesticida, jasnog uputstva i upozorenja o opasnostima sredstva, prodavca, voćara korisnika sredstva i samog pčelara, na svakom od njih leži dio odgovornosti. Voćare amatere moramo uputiti u to kako se i kada koriste hemijska sredstva, jer prskanje voća u cvjetanju dovodi do masovnog uginuća pčela, što drastično smanjuje prinose. Naravno, mora se raditi i na stvaranju idealnog pesticida, koji bi trebao biti bezopasan za pčelu, dok bi istovremeno držao pod kontrolom bolesti i štetočine.
Izvor: zdravasrbija.com
No comments:
Post a Comment