Pravilna sadnja voca

Najvažniji faktori prilikom podizanja voćnjaka su pravilna sadnja voća uz pripremu zemljišta i izbor sadnica. Zato im se treba posvetiti posebna pažnja.

Prva odluka prije sadnje je izbor parcele za sadnju kao i odluka da li će to biti amaterski voćnjak, homogeni ili mješoviti, intenzivni, špalirski ili voćnjak livada.

Najbolje vrijeme za sadnju voća je na jesen, čim opadne lišće! Poslednji termin je prolleće, prije nego krene vegetacija, ali je višestruko korisno da voće provede cijelu zimu posađeno, da zemlja dobro nalegne na korijen i da se fine žilice spoje sa zemljom i spreme da prehranjuju sadnicu čim krene vegetacija. Prollećna sadnja ima za posljedicu slabiji prijem i slabiji porast sadnica u prvoj godini, kao i potrebu da se više navodnjavaju u prvoj godini.

Prilikom sadnje voća potrebno je obaviti sledeće radnje:

1. Priprema zemljišta

Priprema zemljišta se sastoji od čišćenja terena, ravnjanja, meliorisanja i rigolovanja. Ako je zemljište ranije obrađivano i često orano, potrebno je popraviti strukturu zemljišta a najbolji način za to je da se izvjesno vrijeme zaledini odnosno da se napravi livada. Treba voditi računa i o odvođenju suvišne vode rađenjem drenaže.

2. Izbor vrste, sorte i podloge

Prije same sadnje, potrebno je odlučiti se za voćnu vrstu koju ćemo saditi pa na osnovu toga i izabrati sorte, vodeći računa da većina voća nije samooplodna i da im je potrebna sorta oprašivač. Pored odluke koju ćemo vrstu voća saditi, potrebno je odlučiti i na kojoj podlozi je ta vrsta voća kalemljena. Izbor podloge utiče na bujnost pa se podloge po bujnosti dijele na bujne, srednje bujne i slabo bujne. Bujnost podloge direktno utiče na odluku o razmaku voća kao i o izboru krošnje koju ćemo formirati 

Izbor podloge se vrši i na osnovu sastava zemljišta na kojem se sadi a sastav možemo saznati analizom zemljišta.

3. Kopanje rupa

Na zemljištu koje je prethodno rigolovano ili orano, kopaju se rupe prečnika 50-60 cm dubine 40-50 cm.

Na zemljištu koje nije prethodno rigolovano ili orano, kopaju se dublje i šire jame.

Prilikom kopanja rupa ili jama, kopa se tako što se prvi sloj površinske zemlje (do 20 cm) izbaci sa jedne, a drugi sloj sa druge strane rupe. Ako se kopa dublje od 40 cm, taj sloj se samo prekopa i ostavi na istoj dubini. Idealno bi bilo rupe ostanu otvorene 2-3 nedjelje.

4. Vađenje sadnica

Prilikom vađenja sadnica koje smo sami proizveli, treba što više sačuvati korijen, naročito fine žilice, tako da ovaj posao treba raditi polako i strpljivo, sa što manje čupanja. Potrebno je prvo ašovom oko sadnice na rastojanju 20-30 cm kopati i presijecati žile a zatim kad se sadnica dovoljno oslobodi, nagnuti je na stranu pa ašovom presjeći centralnu žilu koja ide ispod sadnice pravo na dole.

Pri vađenju ili kupovini sadnica, izuzetno voditi računa o pupoljcima! Sadnica mora imati sve pupoljke naročito na visini između 50 i 100 cm jer će iz tih pupoljaka krenuti grane koje će formirati krošnju, ako nema pupoljaka to je jako velik i često nerješiv problem, a pupoljci se jako lako očehnu hvatanjem sadnice rukama prilikom vađenja ili transporta.

5. Pribavljanje đubriva

Idealno bi bilo pribaviti pregorjelo stajsko đubrivo a ako je to nemoguće, onda vještačko đubrivo sa više kalijuma u NPK formulaciji, na primjer 0:15:30, 8:16:24 itd. Količina je okvirno dvije do tri lopate pregorjelog stajskog ili jedna puna šaka vještačkog po sadnici. Postoje i dehidrirana stajska đubriva u vidu peleta koja su odlična zamjena za stajsko. Treba što više izbjegavati vještačka đubriva jer ona uništavaju zemljište.

Najbolje je ako sami pripremimo kompost.

6. Priprema korijena

Korijen se orezuje tako što se sve debele žile prekrate, takođe se prekrate i oštećene žile do mjesta iza oštećenja, a centralne se skroz uklone. Ne treba previše prekraćivati žile, treba ostaviti da budu duže ali da debele na krajevima imaju čist presjek makazama.

Jako je korisno ako se nađe kravlja balega da se u nju umoče žile prije sadnje, sadnice u ovoj smjesi treba da odstoje 12-24 sati. Ako je nemamo a mislimo da će biti sušno ljeto, možemo korijen umočiti u rastvor hidrogela. Odlične rezultate je pokazalo i potapanje u rastvor fitohormona, naftilsirćetne (NAA) i indolbuterne (IBA) kiseline u koncentraciji 0,03-0,05%. U ovom rastvoru žile treba da ostanu 10-12 sati.

7. Sadnja

Nakon što smo obavili sve radnje, pristupamo sadnji. Iz trapa odnosno zemlje treba izvaditi samo onaj broj sadnica koji taj dan možemo stići da posadimo. Sadnice staviti pored rupa i krenuti sa sadnjom.

Prvo se u rupu vrati zemlja sa prve gomile koju smo odvajali, tj površinski sloj zemlje. Ovu zemlju možemo pomiješati sa pregorjelim stajskim đubrivom, ali maksimum u odnosu pola-pola, nikako ne stavljati previše stajskog đubriva na dno rupe jer ono blokira dotok vode iz dubljih slojeva zemlje preko ljeta. Ako stavljamo i stajsko, na kraju treba dodati malo zemlje bez stajnjaka, žile ne smiju biti u direktnom kontaktu sa đubrivom.

Izuzetno voditi računa o dubini sadnje! Sadnice moraju biti posađene tako da im mjesto kalemljenja bude 10ak cm iznad zemlje, nikako pod zemljom jer će doći do ožiljavanja mjesta kalemljenja što može biti pogubno. Ne treba saditi ni previše plitko da ne bi došlo do izmrzavanja niti previše duboko, najbolje je ako se još uvek vidi trag do koje dubine su bile posađene u rasadniku.

Kada se korijen dobro pokrije, sadnica se drži ravno uspravno a oko nje se zemlja dobro nagazi. Zatim se stavi šaka vještačkog đubriva.

Dalje se redom dodaje malo zemlje, malo se nagazi i tako u 2-3 navrata. Pri kraju rupe se dodaje zemlja koja je bila na dnu rupe pri kopanju. Ako je ona suviše tvrda, busovita, onda se ubaci okolna zemlja sa površine.

Ako imamo nezgorjelo stajsko đubrivo, možemo ga staviti na vrh rupe pa navući malo zemlje preko njega.

Sadnica se vezuje za kolac u obliku osmice, ne pritežući mnogo. Kolac nije toliko važan u prvoj koliko u narednim godinama kada se sadnica razgrana i ima puno lisne mase pa se uslijed vjetra povija što uzrokuje pucanje finih žilica korijena. Kolac dobro dođe i za povijanje grana, da imaju za šta da se vežu. 

9. Zaštita sadnica od štetočina

Potrebno je sadnice zaštiti od zečeva, srna i ostalih štetočina. Od zečeva se kao efikasna zaštita pokazala fasadna mrežica, postoje i namjenske mrežice ali je fasadna jeftinija, kada se postavi oko sadnice, dalje se heftalicom zahefta ili se provuče tanak kanap uzdužno kroz otvore.

Od srna je jedini način zaštite podizanje ograde oko voćnjaka visine barem 2 metra. Postoje i nedokazane tvrdnje da okačene čarape sa ljudskom kosom koju možete pribaviti u frizerskom salonu odbijaju srne koje namirišu prisustvo čovjeka.

Sadnice nije neophodno krečiti prvih 2-3 godine dok deblo ne odeblja.

10. Prekraćivanje sadnica

Sadnice se na proljeće prekraćuju na željenu visinu i kreće se sa formiranjem krune. Prikraćivanje se vrsi na zdrav i neostecen pupoljak i uvijek se ostavi minimalno dva rezervna zdrava pupa u slucaju da pup iznad mjesta prekracivanja ne aktivira.

izvor: vocarski savetnik

Sistemi uzgoja šljive

Ako se kao podloga koristi džanarika onda se preporučuje rastojanje sadnje 4-5 m između redova, a unutar reda 2-4 m. Gustina sadnje uslovljava intenzitet rezidbe i neophodnost primjene mjera za ubrzavanje rodnosti (razvođenje i savijanje grana). U voćnacima velike gustine, sa malim rastojanjem između voćaka mora se primijeniti intenzivna zimska ali i jedna do dvije ljetnje rezidbe za smanjenje bujnosti stabala šljive. Takođe se za ubrzavanje rodnosti grane moraju povijati i razvoditi.

Preporučeni oblici krune su za voćnjake sa rjeđom sadnjom piramidalna kruna i kotlasta kruna, a za gustu sadnju  (više od 1000 stabala šljive po hektaru) vreteno.

Piramidalna kruna

Ima 7-9 jakih, dugačkih ramenih grana na jasno formiranoj centralnoj vodilji. Visina krune je 3-4 m. Ugao pod kojim izrastaju grane je 45-60 stepeni. Formira se u uslovima kada je rastojanje sadnje veće od 4x2,5 m.

Piramidalna kruna kod sorte šljive Stenlej pri razmaku sadnje 5x4

Kotlasta kruna

Ovaj oblik krune je bez centralne vodilje. Ima tri do četiri skeletne grane raspoređene međusobno na podjednakom rastojanju. Ugao koji grane zaklapaju sa vertikalom je 40-45 stepeni. Na njima se formira nekoliko serija sekundarnih grana na kojima su smješteni nosači rodnih grančica. Uklanjanjem centralne vodilje postiže se bolja unutrašnja osvijetljenost krune. Osnovni nedostatak ovakvog načina uzgoja je nemogućnost njegove primjene u veoma gustoj sadnji šljive.

Vreteno

To je piramidalna forma koja se formira na stablima šljive ako je rastojanje sadnje manje od 4 x 2,5 m. Ima jasno formiranu centralnu vodilju i spiralno (kružno) rapoređene kratke skelete grane, koje izrastaju pod uglom od 90 stepeni.

Gusta sadnja šljive sa vretenastom formom krune

Otvoreni rast grana jako povećava rodnost i smanjuje bujnost stabala šljive. Za skeletnu granu se ostavlja svaka umjereno bujna grančica sa povoljnim uglom rasta. Ako ugao rasta nije dobar, moraju se razvoditi i savijati. To se radi sa čačkalicama, štipaljkama ili sa tegovima.

Pravilno formiranje oblika krune, posebno u gustoj sadnji, moguće je samo uz razvođenje grana korišćenjem različitih pomagala (čačakalice, štipaljke, tegovi) 

Dovođenje skeletnih grana šljive u horizontalni položaj pozitivno utiče na postizanje ranih i visokih prinosa.

Izvor: izazovipoljoprivrede.ba

Prvo proljetno prskanje sadnica

Prvo proljetnje prskanje voca je borba protiv štetnih insekata, koji su prezimili na vockama.

Da bi se sprijecio njihov negativan uticaj, prilikom kretanja vegetacije, moramo odraditi preventivno prskanje stabala, narocito onih starijih i zapustenih stabala.

Prije tretiranja zasada, potrebno je izvršiti citav niz radova u vocnjaku koji xe olaksati proces prskanja i povecati efekat u pogledu prinosa.

Sto se tice pripremnih radova, najvažniji su sledeci:

- orezivanje i prorjedjivanje krune vocki, gdje se moraju ukloniti i unistiti polomljene i suhe grane,

- u zapuštenim i starim vocnjacima, potrebno je sastrugati stare i ispucale kore, ocistiti stabla od lisaja i mahovina, koji predstavljaju veliku prepreku za uspješno djelovanje sredstava na insekte koji prezimljavaju na stablu, narocito stitaste usi

Prskanje treba da bude, temeljito kupanje vocaka. Mlaz tecnosti mora biti jak i pod pritiskom i da zahvati citavu vocku, do onih najtananijih grancica na kojima se nalaze jaja mnogih stetocina. Prskanje treba vrsiti po relativno pogodnom vremenu i na temperaturi vazduha iznad 5°C, i moze se obavljati sve do bubrenja pupoljaka.

Takodje dobro bi bilo da se odradi u toku mirovanja vegetacije jedno do dva plava prskanja.

Pred kretanje vegetacije preporucljivo je prskanje mineralnim uljima. U nasim vocnjacima se najcesce koristi crveno ulje, koje se koristi u koncentraciji 3%, bijelo ulje 3-4% uz dodatak preparata na bazi Bakra.

Veoma je bitno pridrzavati se uputstava koje preporucuje proizvodjac o koncentraciji primjene.

Prskanje pred kretanje vegetacije doprinosi zastiti sledecih vrsta stetocina:

Biljne vasi, stitaste vasi, kruskine buhe, cvjetojed jabuke, moljac jabuke, moljac šljive, smotavac pokozice ploda, smotavac ruze, crveni smotavac pupoljaka, smotavac pupoljaka sljive, kukavicje suze, mali mrazovac,..

Prskanje doprinosi i regulaciji populacije raznih vrsta grinja, koje prezime na vockama u stadijumu zimskih jaja i odraslih zenki.

Stetocine su u najosetljivijem stadijumu razvoja krajem februara pa se preporucuje u tom periodu obaviti prvo prskanje, a drugo polovinom marta. Cilj je da se stetocine uniste dok se jos nisu razvile, a ukoliko se uniste i one koje su prezivjele od protekle godine, djelovat ce se preventivno na njihovu pojavu u predstojeccoj sezoni.

izvor: agroklub.com

Greške prilikom rezidbe

Ova agrotehnička mjera je veoma važna kojoj se načešće ne posvećuje previše pažnje iako od nje zavisi prinos voća a samim time i uspješnost bavljenja voćarstvom.

 

Da li zbog uštede finansijskih sredstava ili neznanja čest je slučaj da se ova mjera uopšte ne primjenjuje u voćnjacima, ili pak ako se primjenjuje, onda se izvodi nestručno.

 

Prva grerška koja se napravi je ta da se najčešće posađena sadnica uopšte ne prikrati ili ako se prikrati onda se to ne uradi na visinu koja je potrebna za formiranje ispravnog uzgojnog oblika.

Na ovaj način se u startu otežava izvođenje svih neophodnih mjera u voćnjaku.

Prilikom podizanja voćnjaka dovoljno pažnje se ne poklanja pravilnom rasporedu grana u krošnji. U ovakvim zasadima često se dešava da usljed tereta roda ili vremenskih neprilika dolazi do loma grana na stablu što direktno utiče na smanjenje rodnosti i iscrpljivanja voćke a u ekstremnim slučajevima može doći i do uništenja stabla.

Nepoznavanje rodnih elemenata i nestručno izvedena rezidba dovode do značajnog smanjenja prinosa. Takozvanim "šišanjem" sa voćaka se ukloni dobar dio rodnih elemenata i time umanjuje očekivan prinos. Posebno kod jabučastih voćnih vrsta je izraženo prekraćivanje jednogodišnjih mladara, što se kod ovih voćnih vrsta nikada ne radi.

Za početak uspješne rezidbe treba znati razlikovati cvjetne i cvatne (generativne) od lisnih (vegetativnih) pupova. Cvjetni pupovi su zaobljeniji i krupniji, a lisni su šiljasti i izduženi.

Osim toga, potrebno je poznavati i rodne izboje. Tako npr. kod jabuke rodni pupovi najčešće se nalaze na vrhu izboja. Rodni pup jabuke je mješoviti što znači da će se iz njega razviti kratka pršljenasta mladica koja na vrhu nosi cvat krunu od 8 do 12 cvjetova. Prvi se otvara cvijet na vrhu krune i iz njega se zameće plod najbolje kvalitete.

Takođe veliki broj proizvođača voća i smatra da je sa izvođenjem zimske rezidbe završena ova mjera. Zelena rezidba, koja je isto toliko važna kao i zimska, vrlo rijetko se ili čak uopšte ne primjenjuje u zasadima. Pravilno i pravovremeno izvođenje zelene rezidbe određuje prinos naredne godine, jer se u drugoj polovini vegetacije vrši diferenciranje i razvoj cvjetnih pupoljaka koji sljedeće godine treba da donesu rod. Ukoliko se zelena rezidba ne obavi, ti pupoljci ostaju u sjenci i diferenciranje cvjetnih pupoljaka je znatno smanjeno, što se negativno odražava na rod naredne godine. Previše gusta krošnja pogoduje razvoju biljnih bolesti i štetočina, zrenje plodova je otežano, oni su slabije obojeni u odnosu na karakterističnu boju za gajenu sortu, slabijeg su kvaliteta.

Kvalitetno obavljena zelena rezidba uveliko olakšava izvođenje zimske rezidbe, jer se zelenom rezidbom ukloni i preko 50% grana koje bi se i onako odstranile zimskom rezidbom. Izvođenjem određenih operacija zelenom rezidbom se vrši obnavljanje rodnog drveta i inicira formiranje obrastajućih grančica drugog i trećeg reda, na kojima će se formirati rodni elementi.

U cilju smanjenja prisustva bolesti i štetočina u voćnjaku preporučuje se da se iz zasada svo otpalo lišće, truhli plodovi i grane koje se odbacuju zimskom ili zelenom rezidbom, iznosi iz voćnjaka i uništi.

Zimsku zaštitu voćnjaka najbolje je obaviti nakon provedene rezidbe jer je na ovaj način smanjen utrošak sredstava za zaštitu, sama voćka se kvalitetnije istretira, a utrošak preparata je manji, pa se ostvaruju i značajni finansijski efekti.

 

Uzgojni oblik jabuke

Izabrati najpovoljniji uzgojni oblik nije lako s obzirom da odabir ovisi o više faktora kao npr. o bujnosti podloge i sorte, plodnosti tla, primjeni mehanizacije, površini parcele, utrošku ljudske radne snage i sl.

Od kad se započelo s intenzivnom proizvodnjom, zasadi jabuke postali su gušći, stabla niža i brže ulaze u rod te su visokog priroda i kvalitetnijih plodova. Zahtjev za gušćom sadnjom uvjetovao je upotrebu slabo bujnih vegetativnih podloga, a time i upotrebu novih uzgojnih oblika. Tako danas u intenzivnim voćnjacima jabuke prevladavaju dva uzgojna oblika, a to je vitko vreteno i vretenasti grm.

 

Vitko vreteno

Predstavlja standardni uzgojni oblik za jabuku. Ovaj oblik se sastoji od provodnice i primarnih grana koje su ujedno i rodno drvo ili pak te kratke primarne grane na sebi nose rodno drvo. Stoga, ovaj uzgojni oblik kao skelet ima samo stožac, a poluskeletne grane su nosači rodnog drveta i obrastajućih grančica koje se nalaze direktno na provodnici. Vitko vreteno osigurava velike prednosti u proizvodnji jabuke na način da se u svim pomotehničkim zahvatima smanjuje ručni rad. Jabuke se u obliku vitkog vretena uzgajaju maksimalno do visine od 2,2 do 2,5 m. Ta visina omogućuje jednostavniju njegu (minimalno orezivanje, direktna berba sa zemlje, jednostavnija i efikasnija zaštita) i berbu.

Osim jednostavnije njege, prednost ovog uzgojnog oblika je što omogućuje dobre prirode, visoku kvalitetu plodova zahvaljujući idealnim svjetlosnim uvjetima što znači da su plodovi izrazitije obojeni, ujednačeniji i zreliji, a i odnos tvari je vrlo dobar. Vitko vreteno osigurava brzi ulazak u rod, visoku efektivnost i brz povratak uloženih financijskih sredstava.

U prvoj godini formiranja vitkog vretena provodnica se skrati na 80 cm visine kako bi se izazvao rast postranih izboja. Od njih se ostavlja 5 do 7 dobro razvijenih izboja koji su pravilno raspoređeni na provodnici odnosno međusobno razmaknuti oko 20 cm i spiralno raspoređeni. Nakon toga odstranjuju se cvjetni pupovi. Kad izboji narastu do duljine od 40 cm i više potrebno ih je savijati pod uglom od 45°. To se može obavljati sve do juna.

U drugoj godini voćku je potrebno privezati uz armaturu. U slučaju da provodnica nije dovoljno ojačala potrebno ju je skratiti do prvog jačeg izboja koji će dalje preuzeti ulogu provodnice. Povijene jednogodišnje grane se ne diraju odnosno ne prikraćuju. U vegetaciji oni izboji koji postaju konkurentni provodnici ili se pinciraju ili se uklanjaju.

U trećoj godini se uklanjaju izboji koji su u drugoj godini donijeli rod, a jednogodišnje izboje je potrebno prorijediti. Kao produljnice osnovnih grana potrebno je ostaviti jednogodišnje izboje. Dvogodišnje rodno drvo na osnovnim granama potrebno je prikratiti na optimalan broj pupova ovisno o položaju grane na voćki, debljini rodne grane i stanju same voćke. Na slabije razvijenim rodnim granama dovoljno je ostaviti 1 do 2 pupa, dok na dobro razvijenim granama u donjem dijelu voćke je moguće ostaviti i 5 do 6 pupova.

U četvrtoj godini najprije je potrebno provodnicu skratiti na željenu visinu uzgoja. Nakon toga sve izboje uspravnog rasta potrebno je ukloniti, dok se bočni položeniji izboji ostavljaju kako bi održali voćku na željenoj visini. Daljnjom pravilnom rezidbom održava se uzgojni oblik vitkog vretena kojim se postiže dobar raspored grana i krošnje. Osnovnu rezidbu poželjno je nadopuniti zelenom rezidbom u vegetaciji kojom se postiže veća prozračnost krošnje i bolja obojenost plodova.

Vretenasti grm

Ovaj uzgojni oblik je također čest kod jabuke kad se uzgaja na slabo do srednje bujnim podlogama i posađena u gustom sklopu. Osnovni oblik vretenastog grma se sastoji od provodnice i spiralno raspoređenih grana koje se dalje razgranavaju, ovisno o vrsti voćke, na grane drugog, trećeg i četvrtog reda. Od osnove prema vrhu krošnje duljina osnovnih grana se postepeno smanjuje tako da dobro oblikovan vretenasti grm ima oblik stošca.

U prvoj godini nerazgranate jednogodišnje sadnice u proljeće prije kretanja vegetacije skraćuju se na visinu od 80 cm, dok u slučaju razgranatih sadnica provodnica se skraćuje na 50 do 70 cm iznad najvišeg prijevremenog izboja. U slučaju da je provodnica kraća od spomenute visine, ne skraćuje se. Prijevremeni izboji se također ne skraćuju. U fenofazi bubrenja pupova tj. kad izboji narastu 10 do 15 cm, potrebno je izolirati vrh provodnice i svaki od prijevremenih izboja. Na prijevremenim izbojima ostavljaju se samo one mladice koje rastu bočno, slabije bujne mladice koje imaju smjer rasta prema dole i jedna mladica na vrhu koja će služiti kao produljnica. Na taj način osnovna grana dobijaoblik „riblje kosti“. Ako se pojavi jedna ili više oštrih mladica, potrebno ih je odstraniti ili oštro pincirati. Provodnicu treba privezati za oslonac, a ostale izboje poviti ako je potrebno. No povijanje se može odgoditi dok mladice ne dosegnu duljinu od 30-ak cm.

U drugoj godini potrebno je ponovo napraviti izolaciju vrhova provodnice i svih postranih izboja. Ako je provodnica narasla više od 80 do 90 cm, potrebno ju je skratiti na 70 do 80 cm. U fenofazi bubrenja pupova  na vrhu izboja ostavi se 1 do 2 pupa, dok se ostali u duljini od 20 cm odstrane rukom. Sve izboje na provodnici pod uglom od 45 do 65° treba poviti pod uglom od 90° u odnosu na provodnicu. Razmak među tim izbojima ne smije biti manji od 25 cm. Na osnovnim granama dolazi do razgranjenja drugog reda, a ona moraju biti raspoređena po načelu „riblje kosti“. Neke voćke već u drugoj godini mogu proroditi pa u slučaju da se zametne previše plodova treba ih što prije prorijediti.

U trećoj godini je uglavnom je završeno formiranje vretenastog grma. U razdoblju mirovanja rezidba se provodi samo kako bi se popravili propusti napravljeni u drugoj godini i prorijedili suvišni rodni izboji. Duljina grana od osnove prema vrhu postepeno se skraćuje kako bi se smanjilo zasjenjivanje, a konačna visina voćke ne bi smjela prelaziti 2,5 m. Vrh voćke održava se povijanjem provodnice ili se svodi na niži umjereno bujni izbojak ili granu.

Izvor: pinova.hr

Ljekovita svojstva aronije

Male tamne bobice biljke Aronia melanocarpa su pune hranjivih tvari i antioksidanasa, poput vitamina C i antocijanina, te nude pregršt beneficija za one koji žele poboljšati svoje zdravlje kroz bolju ishranu.

Aronija kao lijek je tek nedavno stekla popularnost u modernom društvu, a ljekovitost aronije se trenutno naširoko proučava u laboratorijama širom svijeta. U nastavku pročitajte koja su to naučno dokazana ljekovita svojstva aronije.

Bobice aronije su poznate po tome što poboljšavaju cirkulaciju krvi, jačaju krvne žile i smanjuju rizik od srčanih bolesti. Slobodni radikali su uzrok raznih bolesti u tijelu, a aronija može spriječiti nastanak tih radikala čime se sprječavaju i bolesti poput dijabetesa i drugih kardiovaskularnih bolesti.

Zreli plodovi aronije sadrže veliku količinu fenola, koji dezinficiraju krvotok i tijelo, potiču zacjeljivanje rana, uklanjaju otrovne tvari iz tijela, smanjuju upale, poboljšavaju elastičnost krvnih žila i spriječavaju njihovo začepljenje.

Mnoge su studije dokazale učinkovitost aronije na kardiovaskularni sistem. Učesnici studija koji su konzumirali aroniju su na kraju istraživanja imali smanjen rizik od kardiovaskularnih bolesti, smanjen krvni pritisak, smanjene vrijednosti LDL-a (loš kolesterol), kao i pregršt drugih zdravstvenih prednosti.

Aronija uveliko pomaže u održavanju normalne razine krvnog pritiska. Ona sprječava grčeve u krvnim žilama i drži krvni pritisak daleko od “opasne zone”. Sok ili čaj od aronije se preporučuje ljudima koji imaju problema s krvnim pritiskom.

Bobice aronije imaju veću koncentraciju antioksidansa od bilo kojeg drugog voća na svijetu. Zašto je to toliko važno? Antioksidansi štite tjelesne stanice od štetnog djelovanja oksidacije. Ova antioksidansa svojstva se mogu pripisati fenolnim spojevima prisutnim u aroniji, iako visoke razine vitamina C također igraju važnu ulogu.

Od kvercetina, epikatehina i kafeinske kiseline, pa sve do karotena, ovo voće, pruža veliku količinu antioksidansa koji mogu poboljšati vaše cjelokupno zdravlje uklanjanjem slobodnih radikala iz krvi, kože, očiju, organa i tkiva.

Vjeruje se da antioksidansi štite od mnogih degenerativnih bolesti, poput raka i bolesti srca, te usporavaju proces starenja. Oni su također ključna komponenta protiv bora, jer mogu pomoći u zaštiti vaše kože od štetnih učinaka zagađivača okoliša, duhanskog dima, sunčevog UV zračenja i drugih faktora koji uzrokuju da vaše tijelo proizvodi slobodne radikale.

Prema studiji objavljenoj 2005. godine, cijele bobice aronije imaju veću antioksidativnu aktivnost od soka. Dakle, svježe ili sušene bobice aronije će vam pružiti maksimalnu korist. No, treba imati na umu da izuzetno visoke doze antioksidansa mogu čak napraviti više štete nego koristi! To je i razlog zašto trebate slijediti preporuke doze otisnute na pakiranju – u slučaju suhih bobica aronije, preporučena doza je obično 1 žlica bobica dnevno.

Aronija i zdravlje urinarnog trakta

Još jedna velika prednost konzumiranja aronije je održavanje dobrog zdravlja urinarnog trakta. Milioni ljudi šriom svijeta svakodnevno pate od infekcije urinarnog trakta (mokraćnog sustava), a jedan od najvećih uzročnika je Escherichia coli. Simptomi uključuju čest osjećaj i / ili potrebu za mokrenjem, bol tokom mokrenja i mutan urin.

Poznato je da je brusnica jako dobra u borbi protiv infekcija mokraćnog sustava, ali studije pokazuju da su bobice aronije pet do deset puta učinkovitije zbog veće doze kinične kiseline, za koju je dokazano da sprječava infekcije urinarnog trakta. Dodatne laboratorijske studije su pokazale da je aronija učinkovita u smanjenju rasta mikroorganizma za nekoliko bakterija, uključujući i bakterije Escherichia coli, što dokazuje da aronija sprječava, liječi i održava dobro zdravlje urinarnog trakta.

Jedna studija je pokazala da redovno konzumiranje soka od aronije smanjuje broj slučajeva infekcije mokraćnog sustava, koje su obično veliki problem za starije osobe.

Aronija protiv raka

Konzumiranje bobičastog voća je općenito jedan od najboljih savjeta za ljude koji su u potrazi za hranom koja može smanjiti rizik od razvoja raka, a aronija može biti konačan pobjednik kada je riječ o hrani koja se bori protiv raka.

Tim istraživača iz Odjela za prehranu i prehrambene nauke na Sveučilištu Maryland analizirali su ekstrakte iz grožđa, divljih borovnica i aronije, te testirali njihovu učinkovitost u borbi protiv raka debelog crijeva. Sve tri su voćke inhibirale rast stanica raka, a ekstrakt aronije se pokazao kao najpotentniji inhibitor.

Istraživanje provedeno 2003. godine je pokazalo je da aronija pruža prirodnu obranu u borbi protiv raka debelog crijeva. Istraživači sa Univerziteta Ohio State su otkrili da se tamnije voće može boriti protiv raka, a aronija se spominje u studiji: “nthocyanin pigmenti dobiveni iz crne mrkve i rotkvice su usporili rast stanica raka od 50 do 80%. No, spojevi iz aronije su ubili petinu postojećih stanica raka, bez utjecaja na zdrave.”

Aronija štiti vaše oči

Aronija je ljekovita biljka koja između ostalih navedenih prednosti također štiti i vaše oči. Ove tamne bobice sadrže veliku količinu karotena, koji štiti stanice od oštećenja i oči od formiranja katarakte (sive merene). Karoten je jedan od najmoćnijih antioksidansa i nalazi se u značajnim razinama u aroniji.

Aronija je također bogata flavonoidima, kao što su lutein i zeaksantin koji štite oči od dobne makularne bolesti koja se javlja kod starijih osoba i upala oka (uveitis).

Aronija je izvrsna za probavu

Suhe bobice aronije su prepune vlakana: 100 grama suhih bobica aronije pruža 16,9 grama vlakana. Za razliku od drugih makro-hranjivih tvari (ugljikohidrati, masti i proteini), vaše tijelo ne probavlja vlakna. Umjesto toga, ona prolaze relativno netaknuta kroz probavni trakt, što je razlog zašto su povezana s nizom jedinstvenih zdravstvenih pogodnosti.

Neke od tih prednosti uključuju redovnu stolicu i općenito poboljšano zdravlje crijeva, niže razine kolesterola, gubitak težine (kada je u kombinaciji s tjelovježbom i općenito zdravom dijetom), te smanjen rizik od problema vezanih za razinu šećera u krvi.

Dokazano je da aronija također pomaže i pri liječenju želučanih problema, uključujući čireve i proljev. Dokazujući još jednom da je izuzetno vrijedan plod, suhe bobice aronije su se pokazale i kao odličan lijek za bubrežne i želučane probleme.

Protuupalna svojstva aronije

Ako vaša prehrana uključuje i redovno konzumiranje aronije, možete biti sigurni da će vas prehlada i gripa zaobilaziti u širokom krugu. Ona se bori protiv bakterija i virusa i jača imuni sitem.

Aroniju su tradicionalno koristili Potawatomi Indijanci za liječenje prehlade, a nedavna istraživanja potvrđuju anti-virusna svojstva i visok sadržaj vitamina C. Skupina naučnika iz Bugarske je otkrila da aronija ima in vitro antivirusna i antibakterijska svojstva.

Ako želite da liječite upale ili virusne infekcije, preporučuje se da koristite sušene bobice ili sok od aronije, iako vam u ovome može pomoći i čaj.

Napomena: Aronija nije poznata kao uobičajeno alergena hrana i nuspojave se javljaju samo u rijetkim slučajevima. Međutim, zbog jakog kombinacije kemijskih spojeva vaše tijelo može reagovati na nju drugačije od drugih, pa se stoga preporučuje da pratite reakcije vašeg tijela prilikom prvog konzumiranja aronije.

Izvor: pixelizam.com

Uzgoj šljive

Šljiva raste kao srednje veliko stablo. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u aprilu, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u avgustu, septembru i oktobru, ovisno o sorti. Ne zahtijevaju obilno orezivanje. Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani.

Agroekološki uslovi za uzgoj

Temperatura

Tijekom dubokoga zimskog mirovanja šljiva podnosi apsolutne minimalne temperature čak i do ispod -30 °C. U fazi otvaranja cvjetnih pupova, cvjetovi mogu ozepsti na temperaturi od -1 °C do -5 °C, a u fazi pune cvatnje pozeba se očekuje na temperaturama od -0,5 °C do -2,2 °C. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, mali plodići su još osjetljivi, pa stradaju na tempera­turi od -0,5 °C do -2 °C. Kvalitet ploda ovisi o srednjoj temperaturi tijekom juna, jula i avgusta. Ako su srednje temperature tih mjeseci 18 - 20 °C, onda su ta područja odlična za pro­izvodnju šljive.

Voda

Kritična granica za uzgoj šljive je 600 mm padavina godišnje. Ta količina ovisi o više uslova: o rasporedu oborina, zemljištu, temperatura­ma u tijeku vegetacije itd.

Zemljište

Šljivi odgovaraju duboka tla, propusna, lagana, humusna te bogata fosforom i kali­jem. Ona može podnijeti i teža tla, no za sigurnu i redovitu rodnost potrebno je poboljšati njihova svojstva agromelioracijskim mje­rama uz dodavanje stajskoga gnoja. Za šljivu najviše odgovara pH 6,0 - 7,5. Tla koja sadrže više od 10 % vapna nisu pogodna za njezin uzgoj.

Priprema tla za sadnju

Prije podizanja nasada, odnosno rigolanja, površinu je potrebno očistiti i poravnati, a na osnovi pedoloških analiza, i uz preporuku stručnjaka, prije rigolanja treba širom rasipati NPK gnojivo. Rigolanje valja obaviti kad je tlo do dubine prodiranja pluga mak­simalno posušeno, a to je uglavnom u julu i prvoj polovici avgusta. Za šljivu je potrebna dubina rigolanja od 50 do 70 cm, a na sušnijim tli­ma dubina mora biti veća.

Izbor sadnog materijala

Ako je obavljena jesenska sadnja, sadnice ne treba prik­raćivati nego se to obavlja u rano proljeće. Prikraćuju se na visinu 120 cm, pa je visina debla oko 80 cm, što omogućava normalnu mehaniziranu berbu.

Izbor uzgojnog oblika

Šljiva u prirodi najviše naginje piramidalnom uzgojnom obliku. Ako se prepusti prirodnom razvitku, u većini slučajeva re­zultat neće biti zadovoljavajući. Krošnja će biti pregusta, a obrastanje primarnih grana loše jer dolazi do njihova ogoljavanja zbog gustoće. Na takvim je mjestima zaštita od bolesti i štetnika otežana, a plodovi su u takvim uvjetima loše kvalitete i sitni. Uzgojni oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može ostvari­ti u praksi je piramidalna krošnja. Taj uzgojni oblik sa­stoji se od provodnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razve­dene skeletne grane.

Vrijeme i tehnika sadnje

Sadnja šljive, ako je tlo na vrijeme pripremljeno, obavlja se u jesen ili proljeće. Sadnica se ne prikraćuje u jesen nego u rano proljeće prije po­četka vegetacije i to tako da bude 30 cm viša nego što želimo da bude visoko deblo. Za šljivu piramidalne krošnje sadni­ca se prikraćuje na visinu 110 cm, a to znači da će deblo biti visoko oko 75 - 80 cm, što će omogućavati nesmetanu mehaniziranu berbu.

Održavanje nasada

Rezidba rodnih stabala obavlja se u razdoblju mirovanja voćki i u doba vegetacije. Zimskom rezidbom može se održavati uz­gojni oblik zamišljenih svojstava i usmjeravati uravnoteženi odnos vegetativnog i generativnog rasta. Ljetnom rezidbom uklanjaju se ne­potrebne mladice (time se poboljšava osvijetljenost unutarnjeg dijela krošnje i omogućuje bolja kakvoća prskanja), a hraniva koja se troše za rast nepotrebnih mladica preusmjeravaju se u rast skeleta krošnje, rast plodova i rodnih pupova.

Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2-3 godine nakon podizanja nasada. Košenjem (malčiranjem) tratine povećava se sadržaj or­ganske, poboljšavaju fizikalna, hemijska i biološka svojstva tla. Tratina omogućuje bolje upijanje kiše i snijega na padinama. Smanjuju se nagla kolebanja temperature tla, pa je ljeti tlo ispod tratine hladnije (uz visoke temperature tla korijen slabije prima hranu), a zimi toplije (pa teško dolazi do izmrzavanja gornjega korijenja). Otpali plodovi prije berbe i u berbi manje se oštećuju i prljaju. Nedostatak je u tome što u razdobljima suše, travni pokrov oduzima potrebnu vlagu korije­nu šljive. Da bi se to ublažilo, tratina u voćnjaku mora se redovito kositi 6-8 puta tijekom vegetacije.

Gnojidba

Prva godina - Pri sadnji voćaka dodaje se 40-60 t/ha zreloga staj­skoga gnojiva u brazde s obje strane reda. Čim korovi počnu nicati ručno se okopa dio tla oko voćki koji se ne može obraditi stroje­vima. Prije ručnog okopavanja, oko sadnica, u pro­mjeru 30-40 cm, rasipa se KAN 27% u količini od 10 dag po svakome sadnome mjestu. Drugo prihranjivanje voćaka obavlja se početkom juna, na istoj površini i istom vrstom i količinom mineralnoga gnojiva. Potkraj avgusta u međuredove voćnjaka rasipa se 500 kg/ha mineralnoga gnojiva KAN 27%. Nakon toga slijedi oranje, tanjuranje i drljanje međurednog prostora kako bi se mogla obaviti sjetva uljane repice (za zelenu gnojidbu).

Druga godina - Prije početka vegetacije obavlja se prihrana dušikom (15 dag KAN 27% po stablu). Međuredni prostor se zaorava kada uljana repica bude u punoj cvatnji. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se po­četkom maja istom vrstom i količinom gnojiva kao i u prvom prihranjivanju.

Treća godina - Prihranjivanje dušikom obavlja se mjesec dana prije cvat­nje šljiva i to traktorskim rasipačem, s 200 kg/ha KAN-a 27%. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se također strojem, neposredno po­slije cvatnje s 200 kg/ha KAN-a 27%. U jesen, poslije berbe plodova, aplicira se mineralno gnojivo NPK 5:20:30, s 800 kg/ha.

Četvrta godina - Prvo prihranjivanje dušikom obavlja se mjesec dana prije cvat­nje, a drugo prihranjivanje poslije cvatnje i to oba sa 150 kg/ha KAN-a 27 %.

Berba

Plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju u svježem stanju i za preradu, pa se prema tome razlikuje vrijeme i način berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se kao stolno voće, dok se jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu. Za potrošnju u svježem stanju berba se obavlja nešto prije potpune zrelosti i bere se ručno, s peteljkom, s tim da na kožici ostane neobrisana voštana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u košarice. Pri temperaturi od -1 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85 % može se čuvati u hladnjači i do četiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizirano kada su plodovi potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadržaje (šećer, mirisne i druge suhe tvari).

Izvor:

• Ivo Krpina i suradnici; Voćarstvo; Zagreb, 2004.
• Agroklub