Uzgoj šljive

Šljiva raste kao srednje veliko stablo. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u aprilu, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u avgustu, septembru i oktobru, ovisno o sorti. Ne zahtijevaju obilno orezivanje. Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani.

Agroekološki uslovi za uzgoj

Temperatura

Tijekom dubokoga zimskog mirovanja šljiva podnosi apsolutne minimalne temperature čak i do ispod -30 °C. U fazi otvaranja cvjetnih pupova, cvjetovi mogu ozepsti na temperaturi od -1 °C do -5 °C, a u fazi pune cvatnje pozeba se očekuje na temperaturama od -0,5 °C do -2,2 °C. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, mali plodići su još osjetljivi, pa stradaju na tempera­turi od -0,5 °C do -2 °C. Kvalitet ploda ovisi o srednjoj temperaturi tijekom juna, jula i avgusta. Ako su srednje temperature tih mjeseci 18 - 20 °C, onda su ta područja odlična za pro­izvodnju šljive.

Voda

Kritična granica za uzgoj šljive je 600 mm padavina godišnje. Ta količina ovisi o više uslova: o rasporedu oborina, zemljištu, temperatura­ma u tijeku vegetacije itd.

Zemljište

Šljivi odgovaraju duboka tla, propusna, lagana, humusna te bogata fosforom i kali­jem. Ona može podnijeti i teža tla, no za sigurnu i redovitu rodnost potrebno je poboljšati njihova svojstva agromelioracijskim mje­rama uz dodavanje stajskoga gnoja. Za šljivu najviše odgovara pH 6,0 - 7,5. Tla koja sadrže više od 10 % vapna nisu pogodna za njezin uzgoj.

Priprema tla za sadnju

Prije podizanja nasada, odnosno rigolanja, površinu je potrebno očistiti i poravnati, a na osnovi pedoloških analiza, i uz preporuku stručnjaka, prije rigolanja treba širom rasipati NPK gnojivo. Rigolanje valja obaviti kad je tlo do dubine prodiranja pluga mak­simalno posušeno, a to je uglavnom u julu i prvoj polovici avgusta. Za šljivu je potrebna dubina rigolanja od 50 do 70 cm, a na sušnijim tli­ma dubina mora biti veća.

Izbor sadnog materijala

Ako je obavljena jesenska sadnja, sadnice ne treba prik­raćivati nego se to obavlja u rano proljeće. Prikraćuju se na visinu 120 cm, pa je visina debla oko 80 cm, što omogućava normalnu mehaniziranu berbu.

Izbor uzgojnog oblika

Šljiva u prirodi najviše naginje piramidalnom uzgojnom obliku. Ako se prepusti prirodnom razvitku, u većini slučajeva re­zultat neće biti zadovoljavajući. Krošnja će biti pregusta, a obrastanje primarnih grana loše jer dolazi do njihova ogoljavanja zbog gustoće. Na takvim je mjestima zaštita od bolesti i štetnika otežana, a plodovi su u takvim uvjetima loše kvalitete i sitni. Uzgojni oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može ostvari­ti u praksi je piramidalna krošnja. Taj uzgojni oblik sa­stoji se od provodnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razve­dene skeletne grane.

Vrijeme i tehnika sadnje

Sadnja šljive, ako je tlo na vrijeme pripremljeno, obavlja se u jesen ili proljeće. Sadnica se ne prikraćuje u jesen nego u rano proljeće prije po­četka vegetacije i to tako da bude 30 cm viša nego što želimo da bude visoko deblo. Za šljivu piramidalne krošnje sadni­ca se prikraćuje na visinu 110 cm, a to znači da će deblo biti visoko oko 75 - 80 cm, što će omogućavati nesmetanu mehaniziranu berbu.

Održavanje nasada

Rezidba rodnih stabala obavlja se u razdoblju mirovanja voćki i u doba vegetacije. Zimskom rezidbom može se održavati uz­gojni oblik zamišljenih svojstava i usmjeravati uravnoteženi odnos vegetativnog i generativnog rasta. Ljetnom rezidbom uklanjaju se ne­potrebne mladice (time se poboljšava osvijetljenost unutarnjeg dijela krošnje i omogućuje bolja kakvoća prskanja), a hraniva koja se troše za rast nepotrebnih mladica preusmjeravaju se u rast skeleta krošnje, rast plodova i rodnih pupova.

Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2-3 godine nakon podizanja nasada. Košenjem (malčiranjem) tratine povećava se sadržaj or­ganske, poboljšavaju fizikalna, hemijska i biološka svojstva tla. Tratina omogućuje bolje upijanje kiše i snijega na padinama. Smanjuju se nagla kolebanja temperature tla, pa je ljeti tlo ispod tratine hladnije (uz visoke temperature tla korijen slabije prima hranu), a zimi toplije (pa teško dolazi do izmrzavanja gornjega korijenja). Otpali plodovi prije berbe i u berbi manje se oštećuju i prljaju. Nedostatak je u tome što u razdobljima suše, travni pokrov oduzima potrebnu vlagu korije­nu šljive. Da bi se to ublažilo, tratina u voćnjaku mora se redovito kositi 6-8 puta tijekom vegetacije.

Gnojidba

Prva godina - Pri sadnji voćaka dodaje se 40-60 t/ha zreloga staj­skoga gnojiva u brazde s obje strane reda. Čim korovi počnu nicati ručno se okopa dio tla oko voćki koji se ne može obraditi stroje­vima. Prije ručnog okopavanja, oko sadnica, u pro­mjeru 30-40 cm, rasipa se KAN 27% u količini od 10 dag po svakome sadnome mjestu. Drugo prihranjivanje voćaka obavlja se početkom juna, na istoj površini i istom vrstom i količinom mineralnoga gnojiva. Potkraj avgusta u međuredove voćnjaka rasipa se 500 kg/ha mineralnoga gnojiva KAN 27%. Nakon toga slijedi oranje, tanjuranje i drljanje međurednog prostora kako bi se mogla obaviti sjetva uljane repice (za zelenu gnojidbu).

Druga godina - Prije početka vegetacije obavlja se prihrana dušikom (15 dag KAN 27% po stablu). Međuredni prostor se zaorava kada uljana repica bude u punoj cvatnji. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se po­četkom maja istom vrstom i količinom gnojiva kao i u prvom prihranjivanju.

Treća godina - Prihranjivanje dušikom obavlja se mjesec dana prije cvat­nje šljiva i to traktorskim rasipačem, s 200 kg/ha KAN-a 27%. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se također strojem, neposredno po­slije cvatnje s 200 kg/ha KAN-a 27%. U jesen, poslije berbe plodova, aplicira se mineralno gnojivo NPK 5:20:30, s 800 kg/ha.

Četvrta godina - Prvo prihranjivanje dušikom obavlja se mjesec dana prije cvat­nje, a drugo prihranjivanje poslije cvatnje i to oba sa 150 kg/ha KAN-a 27 %.

Berba

Plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju u svježem stanju i za preradu, pa se prema tome razlikuje vrijeme i način berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se kao stolno voće, dok se jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu. Za potrošnju u svježem stanju berba se obavlja nešto prije potpune zrelosti i bere se ručno, s peteljkom, s tim da na kožici ostane neobrisana voštana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u košarice. Pri temperaturi od -1 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85 % može se čuvati u hladnjači i do četiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizirano kada su plodovi potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadržaje (šećer, mirisne i druge suhe tvari).

Izvor:

• Ivo Krpina i suradnici; Voćarstvo; Zagreb, 2004.
• Agroklub