Kalendar radova za mjesec oktobar

Oktobar je u dijelu godine u kome su dani sve kraći, broj časova sa sijanjem sunca manji, magle je sve više, pa je zbog svega toga niža srednja mjesečna temperatura vazduha. Klimatološka statistika kaže da je srednja mjesečna temperatura vazduha za približno pet stepeni niža od temperature u septembru, a da je istovremeno broj časova sa sijanjem sunca za oko pedeset sati manji. Jedna od klimatoloških karakteristika ovog mjeseca jeste i pojava prvog mraza i povećan broj dana sa maglom. Može se reći da je oktobar na našim geografskim širinama najčešće ipak predstavnik lijepe jeseni. Meteorolozi bi rekli da je takvo vrijeme posljedica preovlađujućeg uticaja anticiklona (polje visokog vazdušnog pritiska), koji utiče na vrijeme tokom dvije trećine oktobarskih dana. Centar anticiklona obično je srednja Evropa. Oktobar je, uz januar, mjesec sa najvišom prosječnom vrijednošću vazdušnog pritiska.

Ratarstvo:

Oktobar je mjesec velikih ratarskih poslova. Bere se kukuruz, završava se žetva soje i vađenje krompira, sklanjaju se i mnogi drugi poljoprivredni usjevi. Posao treba da se obavi brzo, da bi se zemljište što prije oslobodilo za sjetvu pšenice. Odmah po žetvi predusjeva, zemljište se đubri i što prije obrađuje, da bi se što prije posijali ozimi usjevi, jer se svako kašnjenje odražava na prinose. Optimalni rok u većini naših krajeva za sjetvu ječma je početak oktobra, a za pšenicu druga pa i treća dekada ovog mjeseca. Ni prerana sjetva nije preporučljiva. Zemljište prije sjetve treba dobro nađubriti i obraditi. Treba paziti na uzbor sorti pšenice i ječma, pogotovu što je izbor zaista širok. Poljoprivredni stručnjaci preporučuju da se nastavi sa zaštitom uljane repice protiv štetočina, a po potrebi i plamenjače.
Ozimi usjevi koji su ranije zasijani, treba da se pregledaju na prirsustvo uzročnika bolesti, kao i korova, te na osnovu toga odlučuti se za primjenu fungicida i herbicida. Jesenje mjere njege usjeva imaju izuzetan značaj. Bitka protiv glodara – poljskih miševa, voluhatica i dr., mora se obaviti na vrijeme, ukoliko se pojave u povećanom broju. Ponekad je neophodna mjera odvođenja suvišne vode na nižim terenima i kod teških nepropusnih zemljišta. Najčešće su to mikrodepresije koje sakupljaju vodu, a na takvim mjestima dolazi do gušenja biljaka ako voda leži duže od četiri-pet dana. Površine namijenjene za proljetnu sjetvu obrađuju se i đubre stajskim i mineralnim đubrivima.

Povrtarstvo:

Ovo je mjesec sjetve i sadnje ozimih usjeva. Sade se bijeli luk i srebrenjak, te ozima salata. Siju se ozimi spanać i ozimi grašak. Početkom oktobra u našem agroekološkom području javljaju se prve temperature ispod nula stepeni i do tada moraju da se oberu sve vrste toploljubivog povrća zasijanog i zasađenog u proljeće i ljeto. Krajem septembra i u oktobru vadi se korijenasto povrće: mrkva, peršun, paštrnjak, celer, cvekla, ljetna rotkva i spremaju se za čuvanje tokom zime. Počinje berba kasnih kupusnjača i praziluka. Nedozreli plodovi paradajza stavljaju se na dozrijevanje ili u turšiju.

Stočarstvo:
Za stočare ovo je, takođe, mjesec sakupljanja plodova. U ovom mjesecu oni posebnu brigu posvećuju parenju ovaca. Dobri ovčari moraju da vode računa pod kakve ovnove pripuštaju svoje ovce jer će se to, dakako, vidjeti na jaganjcima. Pošto se kod nas primjenjuje tzv. proljetno jagnjenje, potrebno je radi prispijeća obilja hrane na planinskim pašnjacima, ovce se pare i pripuštaju u jesen.

Voćarstvo:

U oktobru se završava berba plodova zimskih sorti jabuka i krušaka. U sjemeništu se obavlja sjetva sjemena. Sadnice se pripremaju za vađenje. Voćnjaci se đubre stajskim i minerlanim đubrivima, koja se zaoravaju.
Kraj je vegetacije i zaštita voćaka u jesenjem periodu ima poseban značaj. Pojava i širenje bolesti u voćnjacima uzrokuju velike posljedice. Preduzimanjem blagovremenih mjera sprečavaju se velike ekonomske štete. Oktobar je vrijeme da se određenim mjerama zaštite ili bar smanji infektivni potencijal za narednu godinu. Jer, većina parazita prezimljava u kori grana ili stabla ili u opalom lišći. Preostali plodovi na voćkama ili na zemljištu takođe su značajan izvor infekcije za narednu godinu. Izbor mjera za zaštitu nije velik. U obzir dolaze mehaničke ili hemijske mjere zaštite. Mehaničke mjere podrazumijevaju otklanjanje osušenih grana, preostalih plodova, pa eventulano i čitavih osušenih stabala. Međutim, u ovom periodu, uklanjanje suvih grana preporučuje se samo kod jabučastih vrsta voćaka (jabuka, kruška, dunja). Kada su u pitanju koštičave vrste voćaka, a prije svega breskva i kajsija, u ovom periodu ne treba sjeći grane i uklanjati preostale plodove sa voćaka (to je trebalo uraditi neposredno poslije berbe, tokom ljeta) jer sada svaka ozljeda predstavlja potencijalni otvor za prodor raznih patogena (gljiva i bakterija). Zato stručnjaci preporučuju da se koštičave vrste voćaka u oktobru dobro isprskaju nekim od bakarnih preparata u maksimalno preporučljivoj koncentraciji.
Kopaju se rupe za jesenju sadnju voćaka (kojoj stručnjaci daju prednost u odnosu na proljetnu) ili za popunjavanje praznih mjesta. Vrijeme je da se mlada stabla zaštite od zečeva i drugih glodara. U rasadniku se vrše pripreme: sadnice se vade, klasiraju, privremeno trape ili otpremaju kupcima.
Krajem ovog mjeseca počinje sadnja voćaka.

Vinogradarstvo:

U vinogradima se, takođe, pripremaju mjesta za sadnju i obavlja sadnja ožiljenih kalemova. Stajnjak i mineralno đubrivo rasturaju se i u vinogradu. Zemljište između redova i u redu duboko se obrađuje (jesenja obrada). Obavlja se berba, čišćenje, klasiranje i pakovanje grožđa srednje poznih i poznih sorti grožđa istih perioda sazrijevanja. U oktobru, u okviru priprema za podizanje novih vinograda, priprema zemljišta je posebno važan posao. Sa zemljšta na kojem se planira sadnja vinove loze treba ukloniti sve veće ostatke prethodnog zasada ili usjeva, obaviti meliorativno đubrenje i – rigolovanje.
Šta je rigolovanje?
To je obavezna mjera pripreme zemljišta pri sadnji vinove loze i predstavlja duboko oranje na dubinu od 60 do 80 pa čak i 90 centimetara. Ovim postupkom razbija se nepropusni horizont zemljišta, a površinski sloj, koji je obično plodniji, rigolovanjem se prebacuje na veće dubine, tamo gdje će biti najveći dio korijenovog sistema čokota. Rigolovanjem se meliorativno đubrivo, bilo da je organsko ili mineralno, unosi u cijeli sloj zemljišta koji se prevrće. Najzad, rigolovanjem i rastresanjem zemljišta stvaraju se povoljniji uslovi za početno grananje korijena mladog čokota, kako bi korijen zauzeo što veći prostor i mogao da iznese cijeli nadzemni dio, omogućio brzo formiranje uzgojnog oblika i normalno stupanje ćokota u plodonošenje.

Kako se sade jagode

Jagode mogu da se sade cijele godine, ali ljetnja sadnja daje najbogatiji rod, veći od jesenje, a pogotovo od proljetne sadnje. Jagode posadjene u julu i avgustu već u narednoj godini mogu da daju od 8 do 10 hiljada kilograma plodova po hektaru, posadjene u jesen samo 300 do 500 kg, a u proljeće neznatan prinos. Ako se jagode sade u julu i avgustu, pored kvalitetnih živića potrebno je obilno zalivanje prije i poslije sadnje, sve dok se živić ne primi.

Jagoda nije veliki probirač zemljišta, ali joj najbolje odgovara ilovačasto i pjeskovito zemljište bogato organskim materijama. Ne podnosi krečna, plitka, hladna i glinovita zemljišta.

Najbolji su južni položaji, naročito za rane sorte jagoda. Na ovim položajima jagode sazrijevaju oko 12 dana ranije. Sjeveroistočni položaj odgovara srednjoranim sortama, a sjeverni položaj i ravno zemljište poznim sortama koje cvjetaju kasnije i mogu da izbjegnu proljetne mrazeve.

Živiće jagoda treba saditi odmah poslije vadjenja. Ako su pak duže stajali prije sadnje, žile živića je potrebno držati 10 do 20 sati u vodi. Neposredno prije sadnje žile treba skratiti na četvrtinu ili polovinu i odbaciti suho i oštećeno lišće. Korijen živića zatim treba potopiti u rastvor balege, ilovače i vode. Sadi se na dubinu na kojoj su žile bile u matičnjaku.

Jagode se mogu saditi ručno i mašinski, slično kao rasad povrtarskih biljaka. Za deset časova, na primjer, mašinski može da se zasadi 25 hiljada živića, pet puta više nego ručno. Ručno se sadi sadiljkom u kanaliće, kao i pomoću ašova i motike. Sadiljka se koristi na lakom, rastresitom i umjerenom zemljištu. Najprije se postavi kanap ili žica, pa se sadiljkom, na odredjenom rastojanju, načine rupe duboke i široke 5 do 7 cm i u njih stavljaju živići. Sadiljkom se zemlja uz njih sabije. Slično se sadi i pomoću ašova i motike, s tim što se ovim alatkama načine jamice, u njih stave živići i zemlja sabije.

Izvor:poljoprivrednisavetnik

Pcele i vocarstvo

Vezu izmedju pčela i voća najbolje razumiju ljudi koji se bave sa ova oba korisna i plemenita zanimanja, bilo iz hobija ili profesionalno. Pčele se gaje vijekovima zbog njihovih proizvoda koji imaju ogroman značaj ishrani i zdravlju ljudi.

Pored značajne koristi za pčelare i cijelu zajednicu, pčele imaju značajnu ulogu u voćarstvu zbog oprašivanja. Pčelama je za opstanak neophodna hrana sa cvjetova - nektar i cvjetni prah čime one obavljaju jednu važnu radnju za biljke, oprašivanje. Očigledno je da se pčele i biljke međusobno dopunjuju u zajedničkom životu. Priroda se naravno pobrinula da oblikom i građom prilagodi pčelu cvijetu a cvjetove da svojim izgledom i mirisom privuku pčele.

Tijelo pčele je pokriveno mnogobrojnim dlačicama koje, između ostalog, imaju ulogu i u sakupljanju polenovog praha. Cvjetni prah su muške polne ćelije biljaka. To su sitna zrnca koja ispunjavaju prašne kesice cvjetova. Polenova zrnca se razlikuju po obliku, boji, veličini i po sadržaju hranljivih materija u zavisnosti od vrste biljke od koje potiču. U toku godine najviše ga skupe u proljeće, kad cvjeta voće. Kad sakupljaju prah, pčele vrše odabir tako što više posjećuju cvjetove bogate prahom. Cvjetovi su svojim oblikom, izgledom i bojom prilagođeni da privuku pčelu da dođe radi nektara i praha i njime izvršila oprašivanje. Nektar takođe ima važan zadatak u životu biljke, a to je da privuče pčele i druge insekte, koji dolazeći za nektarom prenose i prah sa jednog cvjeta na drugi. Zbog toga su cvjetovi sa živo obojenim kruničnim i čašičnim listićima, a vrlo često luče i jak miris koji privlači insekte, odnosno pčele. Nektar luče žlijezde koje se nalaze duboko u cvijetu, pa pčela ili insekt da bi došao do njega mora da se zavlači u cvijet i dodiruje prašnike i tučak i tako vrši oprašivanje u većem obimu.

Oprašivanje (polinacija) je prenošenje polenovih zrna iz prašnica, muškog organa (antera) na žig tučka, ženskog organa. Oprašivanje je vezano za cvijet biljke u kome su smješteni i prašnici i žig tučka. Karakteristike cvjetova voća upoznaćemo kroz izgled cvijeta šljive. Cvijet šljive je potpun (pravi, dvopolni, i hemofroditan ) i sastoji se od čašice, krunice, prašnika i tučka. Cvijet šljive je polisimetričan. Krunica cvijeta šljive sastoji se od pet a rijetko od 6 i 7 kruničnih listića bijele, bijeloružičaste i ružičaste boje. Cvijet šljive ima mnogo prašnika, od 16 do 49, koji čine prsten oko tučka. Nektarije šljive luče sladak sirup, nektar koji sadrži 10 do 40% šećera. Cvjetovi šljive su veoma važna pčelinja paša. Cvjetanje obično traje 6 do 12 dana u zavisnosti od sorte. U toku cvjetanja vrši se oprašivanje tj. prenošenje polenovih zrnaca sa prašnika na žig tučka. Ako cvjetni prah dospije na žig tučka istog cvijeta ili na žig nekog drugog cvijeta iste biljke (jedinke) onda se kaže da je izvršeno samooprašivanje. Ako cvjetni prah dospe na žig cvijeta druge biljke onda je to unakrsno oprašivanje.

Prema naučnim procjenama 85% oprašivača čine medonosne pčele, dok na sve ostale insekte otpada 15% (za biljke koje oprašuju insekti). Medonosne pčele oprašuju cvjetove šljive na temperaturi od 11 do 37 stepeni Celziusovih. Optimalno je, ako je lijepo vrijeme sa temperaturom od oko 20 stepeni Celziusovih. Optimalan prostor za oprašivanje je do 400 metara oko postavljene košnice. Medonosna pčela ima mnoge prednosti u odnosu na druge insekte u oprašivanju poljoprivrednih kultura. Medonosna pčela prezimljava u jakim društvima, tako da je njihov broj u proljeće kad cvjeta voće znatno veći od broja ostalih insekata. Pčelinjim društvom se znatno lakše manipuliše pa može prema potrebi da se prenese na određeno mjesto, radi ravnomjernijeg oprašivanja većih površina i to u određenom optimalnom roku.

Ako pčelar želi da pčele oprašuju određenu poljoprivrednu kulturu, recimo voće, odnosno šljive, onda se može preduzeti radnja - takozvana dresura pčela. Dresura pčela je davanje pčelama aromatičnog šećernog sirupa sa aromom biljke koju želimo da oprašujemo. U šećerni sirup se uveče potope prvi cvjetovi biljke da šećerni sirup upije mirise. Ujutru prije izlaska pčela takav sirup se u maloj količini do 100 mililitara daje pčelama. One dobijajući sirup dobiju i miris procvjetale biljke i u toku dana u potrazi za nektarom idu u pravcu tih biljaka. Na taj način, znatno se povećava oprašivanje tih biljaka. Medonosne pčele dobrim oprašivanjem doprinose i boljem kvalitetu proizvoda kod voća.

Na žalost, svjedoci smo sve češćih slučajeva da se pčele otruju nepažnjom voćara. To su alarmantna upozorenja da svijest voćara mora da se mijenja u cilju shvatanja značaja pčelinjih društava, ne samo za pčelare, već i za njihove voćnjake. Većina sredstava za suzbijanje štetnih insekata predstavlja opasne otrove i za pčele. Tačno je da je biljna proizvodnja nezamisliva bez upotrebe pesticida, ali je tačno i to da se njihova upotreba može izbjeći u cvjetanju. Najveća trovanja pčela nastaju od strane voćara amatera, koji nemaju naviku da uputstvo o upotrebi pročitaju do kraja, već im je interesantan samo dio gdje se govori o dozi. Pa i nju, za svaki slučaj, povećaju. U cijelom lancu odgovornosti od proizvođača pesticida, jasnog uputstva i upozorenja o opasnostima sredstva, prodavca, voćara korisnika sredstva i samog pčelara, na svakom od njih leži dio odgovornosti. Voćare amatere moramo uputiti u to kako se i kada koriste hemijska sredstva, jer prskanje voća u cvjetanju dovodi do masovnog uginuća pčela, što drastično smanjuje prinose. Naravno, mora se raditi i na stvaranju idealnog pesticida, koji bi trebao biti bezopasan za pčelu, dok bi istovremeno držao pod kontrolom bolesti i štetočine.

Izvor: zdravasrbija.com

Uticaj mraza na voce

Pojavu kasnih proljetnih mrazeva mogu da smanje prinos voća čak i do 100 %. Štetnost kasnih proljetnih mrazeva na različite voćne vrste uslovljena je fenofazom u kojoj se ta voćna vrsta nalazi. 

Pogotovo je opasno ako zbog povišenih temperatura tokom februara i marta vegetacija krene dosta rano, proljetni mraz je izuzetno opasan pogotov  breskve, kajsije, džanarike koje su u fazi cvetanja. Procenat oštećenja od negativnih posljedica niskih temperatura će biti različit. Od početka kretanja vegetacije pa do zametanja plodova u voćaka mogu od mraza stradati neotvoreni cvjetovi, otvoreni cvjetovi i tek zametnuti plodovi. 

Uticaj mraza na cvat

Pri temperaturama od -1 do +2°C ugroženi su zametnuti plodovi, do -2°C otvoreni cvjetovi, a temperature od -5 do -8°C dovode do izmrzavanja neotvorenih cvjetova. Cvjetni pupoljci voćaka spadaju u organe najosjetljivije prema mrazu i često mogu djelimično ili potpuno izmrznuti, naročito kod kajsija, nekih šljiva, bresaka itd. Ostale voćne vrste kasnije ulaze u fenofazu cvjetanja, pa prema tome i rjeđe im izmrzavaju cvjetni pupoljci. U istih sorata voćaka na otpornost mogu uticati: meteorološke prilike tokom vegetacije; načini gajenja i njegovanja; stanje zrelosti drveta i količina rezervnih materija u tkivu; stepen razvijenosti pupoljka; mjesto pupoljka na grančici; debljina grančice; starost voćaka; jačina i trajanje niskih temperatura; da li su cvjetovi vlažni ili suhi pri djelovanju mraza itd. 

Najčešće mjere zaštite od poznih proljetnih mrazeva su zadimljavanje i zaštita pomoću vještačke kiše. Primijenjeno blagovremeno, uz obezbjeđenje gustih dimnih zavjesa, dimljenje povećava temperaturu za 0,5°C do 1,5°C, što je u izvjesnim slučajevima dovoljno za ostvarenje zaštite cvjetova voćaka od mraza. 
Zadimljavanje je kod nas najčešći vid zaštite jer je i najjednostavniji. Mogu se paliti bilo kakve prirodne materije koje su vlažne i daju gust dim.  
Zaštita voćaka od mraza vještačkom kišom zasniva se na pretvaranju vode u čvrsto agregatno stanje pri čemu se oslobađa toplota  koja može biti znatna i značajna za zaštitu cvjetova od mraza. Prskanje voćaka se obavlja vodom, u vidu što finije izmaglice, i to u kritičnom vremenu, neposredno ispod nula stepeni, pa do prestanka kritične temperature da bi se svi organi zaštitili od izmrzavanja. Uslijed niske temperature voda se na svim organima voćaka koje kvasi brzo smrzava, formirajući po površini zaštitnu skramicu leda, dok unutrašnje tkivo uslijed oslobođene toplote pri tome nije ugroženo hladnoćom, jer se u njemu ne dešava smrzavanje. 

Postoje takodje i mašine koje toplim vazduhom podižu temperaturu u zasadu, ili biološki preparati kojima se voćke tretiraju tokom vegetacije ili  nekoliko dana prije pojave mraza. Ovi preparati su na bazi bakterija i minerala koji svojim specifičnim mehanizmom djelovanja utiču na biljku da stvara amino kiseline i proteine koji utiču na otpornost biljke kako na niske tako i na visoke temperature. Najvažnije je svakako da se pri zasnivanju zasada biraju povoljni položaji za određenu voćnu vrstu ili sortu i da se u zasadima sprovode sve potrebne agrotehničke mjere usklađene sa vremenskim prilikama kako bi se razvila otpornost i spremnost biljaka da lakše podnesu sva temperaturna kolebanja i negativan uticaj drugih faktora.

Izvor:vocarstvo srbija

Kalendar radova u vocnjaku za mjesec april

Po meteoroloskim statistikama, april je vrlo cudljiv mjesec u kome se mogu ocekivati i zadnji naleti zime ali i naznake ljeta. April je osjetno suncaniji od marta ali i kisovitiji te cak ponekad moze biti i grada u aprilu.

Radovi u vocnjaku u aprilu

Nakon proljetnih radova obavlja se povrsinska obrada zemljista u maticnjacima, rastilima i vocnjacima a ako je potrebno i djubri.

Obavlaju se proljetna prskanja i sprovodi zastita vocaka u cvijetu od poznih mrazeva. Orezuju se kupine i maline.

Obavlja se i prekalemljavanje vocnih stabala i divljaka, djubrenje azotnim djubrivima, sjetva stratifikovanog sjemena, obrada zemljista (tanjiranje, freziranje ili okopavanje). U brdsko-planinskim krajevima moze se jos izvoditi zimska rezidba i sadnja sadnica, a prema potrebi i zastita cvijeta od kasnih proljetnih mrazeva.

Pcelinja drustva unose se u zasade breskve, visnje, tresnje, domase sljive, kruske, jabuje, jagode, maline i kupine u cvijetu radi boljeg oprasivanja.

Podizu se novi vinogradi. Kolje se postavlja u mladim vinogradima. Vrsi se djubrenje azotnim djubrivom. Rezidba na zrelo se zavrsava. Cokote terba vezati, a isto tako krakove i lukove za naslon. Nastavlja se duboka obrada u redu i između redova. Prva plitka obrada izmedju redova i prvo prasenje u redu je, takođe, u ovom mjesecu.

Rezidba vinove loze

Prije svega potrebno je uskladiti korist koja se očekuje od vinograda sa zahtjevima loze.

Broj zimskih pupova na jednogodišnjem drvetu koji ostaje na trsu nakon reza zove se opterećenje.

Opterećenje je broj ostavljenih pupova na jednom trsu. U principu je određeno sistemom uzgoja (npr. dvokrak se reže na 20 do 24 pupa), ali na optimalan broj pupova po trsu će utjecati uvelike i kondicija trsa, plodnost tla, klimatski uvjeti prethodne godine i naravno sorta. Uz manje opterećenje porast mladica je veći i obrnuto.

Rodnost svih pupova po dužini rozgve nije ista, bazalni pupovi su slabije rodni, prema sredini rozgve rodnost se povećava, dok se pri vrhu ponovno smanjuje. Osim toga, važno je poznavati i osobine svake sorte ili skupine sorata.

Iz zimskih pupova, razvit će se u sljedećoj vegetaciji mladice koje nose rod, osim u slučaju oštećenja glavnog pupa, kada će se mladice razviti iz suočica sa znatno manjim prirodom. Iz spavajućih pupova koji se nalaze ispod kore, uglavnom se razvijaju nerodne mladice koje služe za korekciju uzgojnog oblika ili pomlađivanje trsova.

 

 

 

 

Za kvalitetnu rezidbu potrebno je znati sljedeće:

• Bujniji trsovi se u pravilu opterećuju više, a slabo bujni manje od uobičajenog broja pupova za neki uzgojni oblik. Naime, kada bi ostavljali jednak broj pupova ne uvažavajući bujnost i kondiciju trsa, kod bujnih trsova bi imali veliki porast mladica, tjeranje velikog broja spavajućih pupova, te slične efekte kao i kod prevelike ishranjenosti vinove loze: osipanje u cvatnji, povećanu osjetljivost na bolesti i štetnike. Nasuprot tome, ostavljanje velikog broja pupova na slabo bujnom trsu iscrpljuje trs, smanjuje njegovu kondiciju te dovodi do velikog broja nepotjeranih pupova, nerazvijenih mladica koje se ne mogu upotrijebiti niti kao prigojno drvo, niti mogu ishraniti grozdove koji se na njima razvijaju.
• Na plodnijim tlima gdje su u pravilu mogući viši prinosi, opterećenja po trsu su veća te se reže duže i obrnuto, siromašna tla i niža ishranjenost trsa zahtjevaju oštriji rez tj. manje opterećenje.
• Na broj pupova i dužinu rodnog drva utječe i sorta, odnosno genetski uvjetovana rodnost pojedinih pupova. Većina sorata zapadnoeuropske grupe convarijetas occidentalis kojima pripada velik dio kultivara za kontinentalna vinogorja (traminac, pinot sivi, crni i bijeli, rajnski rizling, sauvignon, merlot, cabernet i dr.) kao i stolne sorte skupine convarijetas orijentalis (afus-ali, muškat hamburg, plemenka) imaju slabiju rodnost bazalnih pupova, pa će takve sorte zahtijevati rezidbu na dugo rodno drvo (lucnjeve). Za razliku od njih, većina sorata iz panonske grupe convarijetas pontica (kraljevina, ružica, plavac mali, frankovka, maraština, pošip, žilavka, carignan i dr.) dobro rađaju i na bazalnim (najdonjim) pupovima, u pravilu imaju i veće grozdove, te se režu na kraće rodno drvo.
• Potrebno je poznavati i razlikovati pojedine vrste drva na trsu kako bi rezidba bila uspješna.

Uvažavajući sve ovo navedeno rez treba prilagoditi sorti, uzgojnom obliku, kondiciji trsa, tipu tla, ali i cilju proizvodnje tj. očekivanom prinosu i kakvoći grožđa. U nastojanju da opterećenje bude što bliže optimalnom, veliku ulogu igra iskustvo rezača, vizualna ocjena stanja trsa i procjena generativnog potencijala u nastupajućoj vegetacijskoj godini.

 

Vrste drva na trsu vinove loze:

• Višegodišnje staro drvo (stablo, krakovi i ogranci)
• Dvogodišnje drvo (reznici i lucnjevi)
• Jednogodišnje drvo

Dvogodišnje drvo je nastavak trogodišnjeg ili višegodišnjeg drva, na njemu raste jednogodišnje rodno drvo. Dakle, rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg.

Pri rezu jednogodišnjeg drveta razlikujemo:

• Prigojni reznik s jednim pupom
• Prigojni reznik s dva pupa
• Rodni reznik s 3-5 pupova
• Kratki lucanj sa 6-8 pupova
• Dugi lucanj sa više od 8 pupova

Rez se izvodi ukoso, na suprotnu stranu od pupa, kako sokovi u suzenju ne bi vlažili nabubreni pup.

Kod mješovitog reza (kakav je najčešći za kontinentalne sorte i sisteme uzgoja) rezom se ostavlja prigojni reznik i rodno drvo (lucanj). Pri rezu, stari se lucanj uklanja, a s lanjskog reznika gornju mladicu režemo na dugo rodno drvo (lucanj), a donju ostavljamo za prigojni reznik, odnosno režemo na 2 pupa.

Važno je da reznik uvijek bude ispod rodnog drva tj. niži po položaju.

Ako na prošlogodišnjem rezniku nedostaje mladica, tj. razvijena je samo jedna mladica, tada se ta mladica reže na prigojni reznik, a lucanj se ostavlja iz prve dobro razvijene rozgve na starom lucnju.

Ukoliko se na rezniku nije razvila niti jedna mladica ili je neprikladna za rez (slabo bujna, bolesna ili oštećena) vrši se modifikacija, ali uz zadovoljenje temeljnog pravila reza vinove loze. Kako se rodni pupovi nalaze na jednogodišnjoj mladici koja se nalazi na dvogodišnjoj, rodno drvo (lucanj ili rodni reznik) mora udovoljavati ovome pravilu, dok se prigojni reznik može ostaviti i iz mladice koja se razvila iz višegodišnjeg drveta.

 

izvor:pinova

Oskorusa - zaboravljeno voce

Važi za jednu od najotpornijih vrsta na aerozagađenje i najdugovječnije je listopadno drvo.

Zanimljivo da njen plod ne napada nijedan parazit, pa zato ona i ne zahtijeva nikakvu zaštitu. U gradovima je ovo voće gotovo nepoznato, pa stoga mnogi misle da je oskoruša sitna mušmula ili divlja kruška.

Prava oskoruša danas uspijeva u Alžiru, Tunisu, na Krimu i u Turskoj.

Na našim prostorima takodje ima Oskoruša ali ne u velikim količinama. Nekad je Oskoruša bila prisutna skoro na svakom imanju ali danas prilično zapostavljena.

Plodovi oskoruše se jedu samo kad omekšaju. Ne sadrže nijedan štetni agens te takvim sastavom blagovremeno djeluje na redukcioni proces u ćelijama, zatim na žuč, jetru, ćelije mozga, cjelokupan nervni sistem. Plod ove voćke bez bojazni mogu jesti dijabetičari zbog minimalne zastupljenosti saharoze. U nekim krajevima oskorušu smatraju snažnim afrodizijakom, a žene vjeruju da pomaže u trudnoći.

U porodičnoj medicini sprečava zatvor, anemiju, koristi se za jačanje organizma i rada srca. 

Drvo Oskuruša se koristi za proizvodnju namještaja, te za izradu kundaka, alata i obuće.