Rezidba vinove loze

Prije svega potrebno je uskladiti korist koja se očekuje od vinograda sa zahtjevima loze.

Broj zimskih pupova na jednogodišnjem drvetu koji ostaje na trsu nakon reza zove se opterećenje.

Opterećenje je broj ostavljenih pupova na jednom trsu. U principu je određeno sistemom uzgoja (npr. dvokrak se reže na 20 do 24 pupa), ali na optimalan broj pupova po trsu će utjecati uvelike i kondicija trsa, plodnost tla, klimatski uvjeti prethodne godine i naravno sorta. Uz manje opterećenje porast mladica je veći i obrnuto.

Rodnost svih pupova po dužini rozgve nije ista, bazalni pupovi su slabije rodni, prema sredini rozgve rodnost se povećava, dok se pri vrhu ponovno smanjuje. Osim toga, važno je poznavati i osobine svake sorte ili skupine sorata.

Iz zimskih pupova, razvit će se u sljedećoj vegetaciji mladice koje nose rod, osim u slučaju oštećenja glavnog pupa, kada će se mladice razviti iz suočica sa znatno manjim prirodom. Iz spavajućih pupova koji se nalaze ispod kore, uglavnom se razvijaju nerodne mladice koje služe za korekciju uzgojnog oblika ili pomlađivanje trsova.

 

 

 

 

Za kvalitetnu rezidbu potrebno je znati sljedeće:

• Bujniji trsovi se u pravilu opterećuju više, a slabo bujni manje od uobičajenog broja pupova za neki uzgojni oblik. Naime, kada bi ostavljali jednak broj pupova ne uvažavajući bujnost i kondiciju trsa, kod bujnih trsova bi imali veliki porast mladica, tjeranje velikog broja spavajućih pupova, te slične efekte kao i kod prevelike ishranjenosti vinove loze: osipanje u cvatnji, povećanu osjetljivost na bolesti i štetnike. Nasuprot tome, ostavljanje velikog broja pupova na slabo bujnom trsu iscrpljuje trs, smanjuje njegovu kondiciju te dovodi do velikog broja nepotjeranih pupova, nerazvijenih mladica koje se ne mogu upotrijebiti niti kao prigojno drvo, niti mogu ishraniti grozdove koji se na njima razvijaju.
• Na plodnijim tlima gdje su u pravilu mogući viši prinosi, opterećenja po trsu su veća te se reže duže i obrnuto, siromašna tla i niža ishranjenost trsa zahtjevaju oštriji rez tj. manje opterećenje.
• Na broj pupova i dužinu rodnog drva utječe i sorta, odnosno genetski uvjetovana rodnost pojedinih pupova. Većina sorata zapadnoeuropske grupe convarijetas occidentalis kojima pripada velik dio kultivara za kontinentalna vinogorja (traminac, pinot sivi, crni i bijeli, rajnski rizling, sauvignon, merlot, cabernet i dr.) kao i stolne sorte skupine convarijetas orijentalis (afus-ali, muškat hamburg, plemenka) imaju slabiju rodnost bazalnih pupova, pa će takve sorte zahtijevati rezidbu na dugo rodno drvo (lucnjeve). Za razliku od njih, većina sorata iz panonske grupe convarijetas pontica (kraljevina, ružica, plavac mali, frankovka, maraština, pošip, žilavka, carignan i dr.) dobro rađaju i na bazalnim (najdonjim) pupovima, u pravilu imaju i veće grozdove, te se režu na kraće rodno drvo.
• Potrebno je poznavati i razlikovati pojedine vrste drva na trsu kako bi rezidba bila uspješna.

Uvažavajući sve ovo navedeno rez treba prilagoditi sorti, uzgojnom obliku, kondiciji trsa, tipu tla, ali i cilju proizvodnje tj. očekivanom prinosu i kakvoći grožđa. U nastojanju da opterećenje bude što bliže optimalnom, veliku ulogu igra iskustvo rezača, vizualna ocjena stanja trsa i procjena generativnog potencijala u nastupajućoj vegetacijskoj godini.

 

Vrste drva na trsu vinove loze:

• Višegodišnje staro drvo (stablo, krakovi i ogranci)
• Dvogodišnje drvo (reznici i lucnjevi)
• Jednogodišnje drvo

Dvogodišnje drvo je nastavak trogodišnjeg ili višegodišnjeg drva, na njemu raste jednogodišnje rodno drvo. Dakle, rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg.

Pri rezu jednogodišnjeg drveta razlikujemo:

• Prigojni reznik s jednim pupom
• Prigojni reznik s dva pupa
• Rodni reznik s 3-5 pupova
• Kratki lucanj sa 6-8 pupova
• Dugi lucanj sa više od 8 pupova

Rez se izvodi ukoso, na suprotnu stranu od pupa, kako sokovi u suzenju ne bi vlažili nabubreni pup.

Kod mješovitog reza (kakav je najčešći za kontinentalne sorte i sisteme uzgoja) rezom se ostavlja prigojni reznik i rodno drvo (lucanj). Pri rezu, stari se lucanj uklanja, a s lanjskog reznika gornju mladicu režemo na dugo rodno drvo (lucanj), a donju ostavljamo za prigojni reznik, odnosno režemo na 2 pupa.

Važno je da reznik uvijek bude ispod rodnog drva tj. niži po položaju.

Ako na prošlogodišnjem rezniku nedostaje mladica, tj. razvijena je samo jedna mladica, tada se ta mladica reže na prigojni reznik, a lucanj se ostavlja iz prve dobro razvijene rozgve na starom lucnju.

Ukoliko se na rezniku nije razvila niti jedna mladica ili je neprikladna za rez (slabo bujna, bolesna ili oštećena) vrši se modifikacija, ali uz zadovoljenje temeljnog pravila reza vinove loze. Kako se rodni pupovi nalaze na jednogodišnjoj mladici koja se nalazi na dvogodišnjoj, rodno drvo (lucanj ili rodni reznik) mora udovoljavati ovome pravilu, dok se prigojni reznik može ostaviti i iz mladice koja se razvila iz višegodišnjeg drveta.

 

izvor:pinova