Kalendar radova u vocnjaku za mjesec april

Po meteoroloskim statistikama, april je vrlo cudljiv mjesec u kome se mogu ocekivati i zadnji naleti zime ali i naznake ljeta. April je osjetno suncaniji od marta ali i kisovitiji te cak ponekad moze biti i grada u aprilu.

Radovi u vocnjaku u aprilu

Nakon proljetnih radova obavlja se povrsinska obrada zemljista u maticnjacima, rastilima i vocnjacima a ako je potrebno i djubri.

Obavlaju se proljetna prskanja i sprovodi zastita vocaka u cvijetu od poznih mrazeva. Orezuju se kupine i maline.

Obavlja se i prekalemljavanje vocnih stabala i divljaka, djubrenje azotnim djubrivima, sjetva stratifikovanog sjemena, obrada zemljista (tanjiranje, freziranje ili okopavanje). U brdsko-planinskim krajevima moze se jos izvoditi zimska rezidba i sadnja sadnica, a prema potrebi i zastita cvijeta od kasnih proljetnih mrazeva.

Pcelinja drustva unose se u zasade breskve, visnje, tresnje, domase sljive, kruske, jabuje, jagode, maline i kupine u cvijetu radi boljeg oprasivanja.

Podizu se novi vinogradi. Kolje se postavlja u mladim vinogradima. Vrsi se djubrenje azotnim djubrivom. Rezidba na zrelo se zavrsava. Cokote terba vezati, a isto tako krakove i lukove za naslon. Nastavlja se duboka obrada u redu i između redova. Prva plitka obrada izmedju redova i prvo prasenje u redu je, takođe, u ovom mjesecu.

Rezidba vinove loze

Prije svega potrebno je uskladiti korist koja se očekuje od vinograda sa zahtjevima loze.

Broj zimskih pupova na jednogodišnjem drvetu koji ostaje na trsu nakon reza zove se opterećenje.

Opterećenje je broj ostavljenih pupova na jednom trsu. U principu je određeno sistemom uzgoja (npr. dvokrak se reže na 20 do 24 pupa), ali na optimalan broj pupova po trsu će utjecati uvelike i kondicija trsa, plodnost tla, klimatski uvjeti prethodne godine i naravno sorta. Uz manje opterećenje porast mladica je veći i obrnuto.

Rodnost svih pupova po dužini rozgve nije ista, bazalni pupovi su slabije rodni, prema sredini rozgve rodnost se povećava, dok se pri vrhu ponovno smanjuje. Osim toga, važno je poznavati i osobine svake sorte ili skupine sorata.

Iz zimskih pupova, razvit će se u sljedećoj vegetaciji mladice koje nose rod, osim u slučaju oštećenja glavnog pupa, kada će se mladice razviti iz suočica sa znatno manjim prirodom. Iz spavajućih pupova koji se nalaze ispod kore, uglavnom se razvijaju nerodne mladice koje služe za korekciju uzgojnog oblika ili pomlađivanje trsova.

 

 

 

 

Za kvalitetnu rezidbu potrebno je znati sljedeće:

• Bujniji trsovi se u pravilu opterećuju više, a slabo bujni manje od uobičajenog broja pupova za neki uzgojni oblik. Naime, kada bi ostavljali jednak broj pupova ne uvažavajući bujnost i kondiciju trsa, kod bujnih trsova bi imali veliki porast mladica, tjeranje velikog broja spavajućih pupova, te slične efekte kao i kod prevelike ishranjenosti vinove loze: osipanje u cvatnji, povećanu osjetljivost na bolesti i štetnike. Nasuprot tome, ostavljanje velikog broja pupova na slabo bujnom trsu iscrpljuje trs, smanjuje njegovu kondiciju te dovodi do velikog broja nepotjeranih pupova, nerazvijenih mladica koje se ne mogu upotrijebiti niti kao prigojno drvo, niti mogu ishraniti grozdove koji se na njima razvijaju.
• Na plodnijim tlima gdje su u pravilu mogući viši prinosi, opterećenja po trsu su veća te se reže duže i obrnuto, siromašna tla i niža ishranjenost trsa zahtjevaju oštriji rez tj. manje opterećenje.
• Na broj pupova i dužinu rodnog drva utječe i sorta, odnosno genetski uvjetovana rodnost pojedinih pupova. Većina sorata zapadnoeuropske grupe convarijetas occidentalis kojima pripada velik dio kultivara za kontinentalna vinogorja (traminac, pinot sivi, crni i bijeli, rajnski rizling, sauvignon, merlot, cabernet i dr.) kao i stolne sorte skupine convarijetas orijentalis (afus-ali, muškat hamburg, plemenka) imaju slabiju rodnost bazalnih pupova, pa će takve sorte zahtijevati rezidbu na dugo rodno drvo (lucnjeve). Za razliku od njih, većina sorata iz panonske grupe convarijetas pontica (kraljevina, ružica, plavac mali, frankovka, maraština, pošip, žilavka, carignan i dr.) dobro rađaju i na bazalnim (najdonjim) pupovima, u pravilu imaju i veće grozdove, te se režu na kraće rodno drvo.
• Potrebno je poznavati i razlikovati pojedine vrste drva na trsu kako bi rezidba bila uspješna.

Uvažavajući sve ovo navedeno rez treba prilagoditi sorti, uzgojnom obliku, kondiciji trsa, tipu tla, ali i cilju proizvodnje tj. očekivanom prinosu i kakvoći grožđa. U nastojanju da opterećenje bude što bliže optimalnom, veliku ulogu igra iskustvo rezača, vizualna ocjena stanja trsa i procjena generativnog potencijala u nastupajućoj vegetacijskoj godini.

 

Vrste drva na trsu vinove loze:

• Višegodišnje staro drvo (stablo, krakovi i ogranci)
• Dvogodišnje drvo (reznici i lucnjevi)
• Jednogodišnje drvo

Dvogodišnje drvo je nastavak trogodišnjeg ili višegodišnjeg drva, na njemu raste jednogodišnje rodno drvo. Dakle, rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg.

Pri rezu jednogodišnjeg drveta razlikujemo:

• Prigojni reznik s jednim pupom
• Prigojni reznik s dva pupa
• Rodni reznik s 3-5 pupova
• Kratki lucanj sa 6-8 pupova
• Dugi lucanj sa više od 8 pupova

Rez se izvodi ukoso, na suprotnu stranu od pupa, kako sokovi u suzenju ne bi vlažili nabubreni pup.

Kod mješovitog reza (kakav je najčešći za kontinentalne sorte i sisteme uzgoja) rezom se ostavlja prigojni reznik i rodno drvo (lucanj). Pri rezu, stari se lucanj uklanja, a s lanjskog reznika gornju mladicu režemo na dugo rodno drvo (lucanj), a donju ostavljamo za prigojni reznik, odnosno režemo na 2 pupa.

Važno je da reznik uvijek bude ispod rodnog drva tj. niži po položaju.

Ako na prošlogodišnjem rezniku nedostaje mladica, tj. razvijena je samo jedna mladica, tada se ta mladica reže na prigojni reznik, a lucanj se ostavlja iz prve dobro razvijene rozgve na starom lucnju.

Ukoliko se na rezniku nije razvila niti jedna mladica ili je neprikladna za rez (slabo bujna, bolesna ili oštećena) vrši se modifikacija, ali uz zadovoljenje temeljnog pravila reza vinove loze. Kako se rodni pupovi nalaze na jednogodišnjoj mladici koja se nalazi na dvogodišnjoj, rodno drvo (lucanj ili rodni reznik) mora udovoljavati ovome pravilu, dok se prigojni reznik može ostaviti i iz mladice koja se razvila iz višegodišnjeg drveta.

 

izvor:pinova

Oskorusa - zaboravljeno voce

Važi za jednu od najotpornijih vrsta na aerozagađenje i najdugovječnije je listopadno drvo.

Zanimljivo da njen plod ne napada nijedan parazit, pa zato ona i ne zahtijeva nikakvu zaštitu. U gradovima je ovo voće gotovo nepoznato, pa stoga mnogi misle da je oskoruša sitna mušmula ili divlja kruška.

Prava oskoruša danas uspijeva u Alžiru, Tunisu, na Krimu i u Turskoj.

Na našim prostorima takodje ima Oskoruša ali ne u velikim količinama. Nekad je Oskoruša bila prisutna skoro na svakom imanju ali danas prilično zapostavljena.

Plodovi oskoruše se jedu samo kad omekšaju. Ne sadrže nijedan štetni agens te takvim sastavom blagovremeno djeluje na redukcioni proces u ćelijama, zatim na žuč, jetru, ćelije mozga, cjelokupan nervni sistem. Plod ove voćke bez bojazni mogu jesti dijabetičari zbog minimalne zastupljenosti saharoze. U nekim krajevima oskorušu smatraju snažnim afrodizijakom, a žene vjeruju da pomaže u trudnoći.

U porodičnoj medicini sprečava zatvor, anemiju, koristi se za jačanje organizma i rada srca. 

Drvo Oskuruša se koristi za proizvodnju namještaja, te za izradu kundaka, alata i obuće.

Kako se rijesiti krtice u vocnjaku

U samo pola sata krtice iskopaju i do sedam kilograma zemlje čime oštećuju voće, povrće i cvijeće. Krtice su posebno aktivne u proljeće i jesen kada je zemlja dovoljno vlažna što im omogućava da lakše kopaju hodnike.

 

 S jedne strane su korisne jer pridonose smanjenju štetočina u tlu, a s druge su noćna mora jer nagrđuju i oštećuju travnjake, dvorišta, vrtove i voćnjake. Na tržištu postoje brojna prirodna i ekološka sredstva koja će vam pomoći da otjerate krticu iz vrta. Osim kupovnih sredstava koja možete nabaviti u poljoprivrednim apotekama, postoji čitav niz narodnih sistema za odbijanje krtice.

Osim posebnih preparata postoje mnogi prirodni recepti poput ricinusova ulja. Pomiješati tri kašike ulja sa 1 litrom vode i njome zaliti krtičnjak. Miris ulja odbit će krtice, kao i boca koju ćete staviti u krtičnjak. Ukopajte vrh prazne boce (ne stavljajte čep!) u otvor rova, a zvukovi iz okoliša i zvukovi vjetra koji će prolaziti kroz bocu otjerat će krtice s toga mjesta. Možda će njezin odlazak potrajati, ali rezultati ne bi trebali izostati. Neki vrtlari služe se i bazgom da bi otjerali krtice. Jednostavno stavite u vrt granu bazge ili spremite pripravak od nje. Stavite u plastičnu posudu listove bazge, dodajte vodu i ostavite ih tri do četiri dana na suncu. Izvadite lišće te razrijedite vodu koja je ostala također vodom (omjer 1:5). Zalijevate vodom tlo nekoliko puta sedmično. Ovim pripravkom otjerat ćete iz vrta i gusjenice.

Možete zaštititi vrt i metalnom ili debljom plastičnom mrežom. Ako želite da vam duže traje, nabavite metalnu mrežu. Kupite mrežu sitnih rupa narezanu po dužini na trake široke 60 cm. Spojite traku jednu na drugu tako da bude duga kao i stranica vrta. Tako načinite i za preostale tri stranice. Iskopajte uski kanal na rubovima vrta i u njega umetnite žicu. Pazite da završetke traka spojite jedne s drugima. Zatrpajte kanale žicom – i to je to.

 

Još jedan način je da kuglice vate natopite limunovim uljem i gurnete u rupu. Miris limuna krtica ne podnosi.

Slično djelovanje ima i smjesa koju napravimo od 3/4 sirutke i 1/4 mlaćenice (stepke). Taj miris ima zadatak da zasmradi ionako kisikom osiromašen zrak u podzemnim kanalima.

 

Izvor: uredisvojdom

 

 

Praktično voćarstvo: Uzgojni oblik jabuke

Praktično voćarstvo: Uzgojni oblik jabuke: Izabrati najpovoljniji uzgojni oblik nije lako s obzirom da odabir ovisi o više faktora kao npr. o bujnosti podloge i sorte, plodnosti tla...

Sorte sljiva najpoznatije na nasim prostorima

Danas najzastupljenija na našim prostorima je sorta Stenlej.

Potiče iz SAD a nastala je 1912 godine. Sazrijeva u drugoj polovini avgusta i početkom septembra. Stenlej je srednje bujna sorta sa piramidalnom krunom, a ramene grane dosta su rijetke. Cvjeta srednje pozno. Osjetljiv je prema poznim, proljećnim mrazevima. Djelimično je samoplodan. Relativno je otporan prema plamenjači, hrđi i suši, a tolerantan prema virusu šarki.

Plod je krupan (oko 36 g), ovalno-izdužen, tamno plave boje i privlačnog izgleda. Sporadično se javaljaju plodovi blizanci. Meso je zelenkasto- žuto, čvrsto, dosta sočno, sladunjavok ukusa i dobrog kvaliteta. Koštica je krupna i odvaja se od mesa. Prezreli plodovi lako otpadaju. Transport dobro podnosi.Vrlo rano počinje da rađa. U punoj rodnosti rađa redovno i obilno. Dohodak stenlija je pozitivan od pete godine starosti zasade. Plod stenlija može se koristiti za potrošnju u svježem stanju, za sušenje, rakiju i druge oblike prerade. Preporučuje se za gajenje zbog obilne rodnosti, krupnih i privlačnih plodova, tolerantnosti prema virusu šarki, kao i zato što je sorta kombinovanih osobina.

Čačanska rana

Nastala je 1961. godine ukrštanjem Wangenheims Fruhzwetsche i Požegače. Za sortu je priznata 1975. god. Sazrijeva krajem prve dekade jula. Srednje je bujna sorta.

Dobri oprašivači za čačansku ranu su: čačanska ljepotica i čačanska najbolja. Čačanska rana prorodi rano, i rađa dobro i redovno. Plod je krupan do vrlo krupan (36-48 g), jajast, ljubičasto-plave do plave boje. Meso je žuto-zeleno, čvrsto, dosta sočno, aromatično i slatko. Koštica se odvaja od mesa. Preporučuje se za gajenje kao vrlo rana i rodna stona šljiva, krupnih, kvalitetnih i transportabilnih plodova i zadovoljavajuće otpornosti prema bolestima.

Čačanska ljepotica

Nastala je 1961. godine takodje ukrštanjem Wangenheims Fruhzwetsche i Požegače. Priznata je 1975, a zaštićena 1991. god. Sazrijeva krajem jula-početkom avgusta. Srednje je bujna i prorodi rano.  Plod je krupan (31-42 g) jajast, tamnoplave boje sa izraženom peteljkom i vrlo privlačne spoljašnosti. Meso je zelenožuto, vrlo čvrsto, sočno, aromatično i vrlo prijatnog slatkog na kiselog ukusa. Koštica se odvaja od mesa. Čačanska ljepotica se preporučuje za gajenje kao stona sorta zbog pogodnog vremena sazrijevanja, dobre rodnosti, krupnog i vrlo kvalitetnog ploda, dobre transportabilnosti i relativne otpornosti prema bolestima. 

Čačanska najbolja

Nastala ukrštanjem kao i prethodne dvije sorte. Sazrijeva sredinom avgusta, tj. nedjelju dana prije stenleja. Bujna je sorta. Dobri oprašivači za čačansku najbolju su: čačanska rana i čačanska ljepotica. Plod je vrlo krupan (oko 48 g.), jajast, tamnoplave boje sa izraženom peteljkom i vrlo privlačne spoljašnosti. Meso je zelenkastožuto, vrlo čvrsto, dosta sočno,

Koštica se odvaja od mesa. Plod može dugo (2-3 nedelje) da se održi na grani a da pri tom ne izgubi u kvalitetu. Čačanska najbolja preporučuje se za gajenje kao stona sorta zbog kavalitetnih i vrlo krupnih plodova, odlične transportabilnosti, ranog početka rađanja, redovne i obilne rodnosti, otpornosti prema moniliji i tolerantnosti prema plamenjači i hrđi. 

Požegača 

Požegača ili, kako se u narodu zove, madjarica, neprikosnovena je u proizvodnji vrhunske šljivovice. Nažalost, veoma je osetljiva na virus šarke pa joj mnogi okreću leđa iako se u nekim krajevima vrlo dobro suprostavila ovom virusu i opstala.

Sazrijeva krajem avgusta i početkom septembra, a na većim nadmorskim visinama zrije do kraja septembra. Koristi se u svježem stanju ili suha, u konzervnoj industriji i za rakiju. Požegača ima idealan odnos šećera i kiselina, koje klonirane sorte ne mogu da postignu. Najbolja šljivovica može da se napravi od požegače.

    

Idared - jedna od najpopularnijih sorti jabuke na nasim prostorima

Idared je američka sorta, nastala križanjem sorte Jonathan te sorte Wagener. Predstavljena je kao nova sorta 1942. godine u američkoj državi Idaho. Koncepcija te sorte je bila dobiti takvu jabuku koja će biti jako dobra za preradu (za sušenje, za sok i slično), koja će se moći dugo čuvati u svježem stanju u siromašnim uvjetima čuvanja, koja će biti jednostavna za uzgoj te rodna i redovito rodna. I može se reći da je novostvorena sorta uglavnom odgovarala zahtjevima. Svi naši voćari će potvrditi da je jednostavna za uzgoj. Širok ugao grananja, smiren porast u odnosu na druge sorte, te posljedično i relativno redovita rodnost, sve su to pozitivne strane ove sorte.

Idared je dominantna sorta unazad više od 30 godina, u svim državama bivše Jugoslavije pa će te tako u svakom supermarketu zu zlatni delišes naći i ovu sortu jabuke.



Idared

Upravo zbog smirenog rasta ove sorte, postalo je moguće promovirati gušće sklopove sadnje, naročito uz podlogu M9, koja je nekad bila standard za "patuljaste" jabuke kako je to tada bilo popularno ali naravno da se nije radilo o patuljastim jabukama. Idared je zbog još jednog razloga jako dobro prihvaćen kod naših proizvođača, a to je mogućnost da se čuva jako dugo, do proljeća, u siromašnim uvjetima čuvanja.

Idared je voćarima donio eksploziju prihoda te im je pružilo priliku da kroz duži vremenski period čuvaju jabuku i prodaju je i time duže ostvaruju prihode. Čest je slučaj da voćari daju plodove u bezcijenje samo zato što ne mogu sačuvati plodove na duži period ali sa sortom Idared to više nije slučaj i zato je ova sorta medju voćarima jako popularna.

Dobri poznavaoci jabuke prepoznaju ovu sortu po izgledu. Idared je više ili manje crvene boje, zavisno od opterećenja po stablu, osunčanosti krošnje, nadmorskoj visini itd. Meso jabuke je bjelkasto i nepravilno se lomi od prilikom odgriza. Ukus je lagano kiseo.

S druge strane ima i kritičara koji kažu kako će ova sorta biti istisnuta sa naših prostora prije svega zbog boje pokožice koji ima Idared, jer tvrde da da je bijela boja mesa manje poželjna jer konzumenti traže boju koja ide prema zućkastoj boji. Takodje kao lošu karakteristiku navode i nepravilno lomljenje mesa jabuke te kao najnegativnija karakteristika je neuskladjenost okusa.

Ona je tipična kiselo-slatka jabuka, bez posebnih sortnih aroma. Oblik ploda, neujednačenost u krupnoći ploda i mekano meso također joj ne idu u prilog. Iz tih razloga ju istiskuju druge sorte koje imaju bitno bolje kvalitete kao što je svojevremeno bio Jonagold, ili su bolje strukture mesa (Fuji), bolje rodnosti (Cripps Pink), boljeg izgleda (Gala) ili boljeg okusa (Braeburn).

Izvor: agroklub