Sorte sljiva najpoznatije na nasim prostorima

Danas najzastupljenija na našim prostorima je sorta Stenlej.

Potiče iz SAD a nastala je 1912 godine. Sazrijeva u drugoj polovini avgusta i početkom septembra. Stenlej je srednje bujna sorta sa piramidalnom krunom, a ramene grane dosta su rijetke. Cvjeta srednje pozno. Osjetljiv je prema poznim, proljećnim mrazevima. Djelimično je samoplodan. Relativno je otporan prema plamenjači, hrđi i suši, a tolerantan prema virusu šarki.

Plod je krupan (oko 36 g), ovalno-izdužen, tamno plave boje i privlačnog izgleda. Sporadično se javaljaju plodovi blizanci. Meso je zelenkasto- žuto, čvrsto, dosta sočno, sladunjavok ukusa i dobrog kvaliteta. Koštica je krupna i odvaja se od mesa. Prezreli plodovi lako otpadaju. Transport dobro podnosi.Vrlo rano počinje da rađa. U punoj rodnosti rađa redovno i obilno. Dohodak stenlija je pozitivan od pete godine starosti zasade. Plod stenlija može se koristiti za potrošnju u svježem stanju, za sušenje, rakiju i druge oblike prerade. Preporučuje se za gajenje zbog obilne rodnosti, krupnih i privlačnih plodova, tolerantnosti prema virusu šarki, kao i zato što je sorta kombinovanih osobina.

Čačanska rana

Nastala je 1961. godine ukrštanjem Wangenheims Fruhzwetsche i Požegače. Za sortu je priznata 1975. god. Sazrijeva krajem prve dekade jula. Srednje je bujna sorta.

Dobri oprašivači za čačansku ranu su: čačanska ljepotica i čačanska najbolja. Čačanska rana prorodi rano, i rađa dobro i redovno. Plod je krupan do vrlo krupan (36-48 g), jajast, ljubičasto-plave do plave boje. Meso je žuto-zeleno, čvrsto, dosta sočno, aromatično i slatko. Koštica se odvaja od mesa. Preporučuje se za gajenje kao vrlo rana i rodna stona šljiva, krupnih, kvalitetnih i transportabilnih plodova i zadovoljavajuće otpornosti prema bolestima.

Čačanska ljepotica

Nastala je 1961. godine takodje ukrštanjem Wangenheims Fruhzwetsche i Požegače. Priznata je 1975, a zaštićena 1991. god. Sazrijeva krajem jula-početkom avgusta. Srednje je bujna i prorodi rano.  Plod je krupan (31-42 g) jajast, tamnoplave boje sa izraženom peteljkom i vrlo privlačne spoljašnosti. Meso je zelenožuto, vrlo čvrsto, sočno, aromatično i vrlo prijatnog slatkog na kiselog ukusa. Koštica se odvaja od mesa. Čačanska ljepotica se preporučuje za gajenje kao stona sorta zbog pogodnog vremena sazrijevanja, dobre rodnosti, krupnog i vrlo kvalitetnog ploda, dobre transportabilnosti i relativne otpornosti prema bolestima. 

Čačanska najbolja

Nastala ukrštanjem kao i prethodne dvije sorte. Sazrijeva sredinom avgusta, tj. nedjelju dana prije stenleja. Bujna je sorta. Dobri oprašivači za čačansku najbolju su: čačanska rana i čačanska ljepotica. Plod je vrlo krupan (oko 48 g.), jajast, tamnoplave boje sa izraženom peteljkom i vrlo privlačne spoljašnosti. Meso je zelenkastožuto, vrlo čvrsto, dosta sočno,

Koštica se odvaja od mesa. Plod može dugo (2-3 nedelje) da se održi na grani a da pri tom ne izgubi u kvalitetu. Čačanska najbolja preporučuje se za gajenje kao stona sorta zbog kavalitetnih i vrlo krupnih plodova, odlične transportabilnosti, ranog početka rađanja, redovne i obilne rodnosti, otpornosti prema moniliji i tolerantnosti prema plamenjači i hrđi. 

Požegača 

Požegača ili, kako se u narodu zove, madjarica, neprikosnovena je u proizvodnji vrhunske šljivovice. Nažalost, veoma je osetljiva na virus šarke pa joj mnogi okreću leđa iako se u nekim krajevima vrlo dobro suprostavila ovom virusu i opstala.

Sazrijeva krajem avgusta i početkom septembra, a na većim nadmorskim visinama zrije do kraja septembra. Koristi se u svježem stanju ili suha, u konzervnoj industriji i za rakiju. Požegača ima idealan odnos šećera i kiselina, koje klonirane sorte ne mogu da postignu. Najbolja šljivovica može da se napravi od požegače.