Kalendar radova za mjesec oktobar

Oktobar je u dijelu godine u kome su dani sve kraći, broj časova sa sijanjem sunca manji, magle je sve više, pa je zbog svega toga niža srednja mjesečna temperatura vazduha. Klimatološka statistika kaže da je srednja mjesečna temperatura vazduha za približno pet stepeni niža od temperature u septembru, a da je istovremeno broj časova sa sijanjem sunca za oko pedeset sati manji. Jedna od klimatoloških karakteristika ovog mjeseca jeste i pojava prvog mraza i povećan broj dana sa maglom. Može se reći da je oktobar na našim geografskim širinama najčešće ipak predstavnik lijepe jeseni. Meteorolozi bi rekli da je takvo vrijeme posljedica preovlađujućeg uticaja anticiklona (polje visokog vazdušnog pritiska), koji utiče na vrijeme tokom dvije trećine oktobarskih dana. Centar anticiklona obično je srednja Evropa. Oktobar je, uz januar, mjesec sa najvišom prosječnom vrijednošću vazdušnog pritiska.

Ratarstvo:

Oktobar je mjesec velikih ratarskih poslova. Bere se kukuruz, završava se žetva soje i vađenje krompira, sklanjaju se i mnogi drugi poljoprivredni usjevi. Posao treba da se obavi brzo, da bi se zemljište što prije oslobodilo za sjetvu pšenice. Odmah po žetvi predusjeva, zemljište se đubri i što prije obrađuje, da bi se što prije posijali ozimi usjevi, jer se svako kašnjenje odražava na prinose. Optimalni rok u većini naših krajeva za sjetvu ječma je početak oktobra, a za pšenicu druga pa i treća dekada ovog mjeseca. Ni prerana sjetva nije preporučljiva. Zemljište prije sjetve treba dobro nađubriti i obraditi. Treba paziti na uzbor sorti pšenice i ječma, pogotovu što je izbor zaista širok. Poljoprivredni stručnjaci preporučuju da se nastavi sa zaštitom uljane repice protiv štetočina, a po potrebi i plamenjače.
Ozimi usjevi koji su ranije zasijani, treba da se pregledaju na prirsustvo uzročnika bolesti, kao i korova, te na osnovu toga odlučuti se za primjenu fungicida i herbicida. Jesenje mjere njege usjeva imaju izuzetan značaj. Bitka protiv glodara – poljskih miševa, voluhatica i dr., mora se obaviti na vrijeme, ukoliko se pojave u povećanom broju. Ponekad je neophodna mjera odvođenja suvišne vode na nižim terenima i kod teških nepropusnih zemljišta. Najčešće su to mikrodepresije koje sakupljaju vodu, a na takvim mjestima dolazi do gušenja biljaka ako voda leži duže od četiri-pet dana. Površine namijenjene za proljetnu sjetvu obrađuju se i đubre stajskim i mineralnim đubrivima.

Povrtarstvo:

Ovo je mjesec sjetve i sadnje ozimih usjeva. Sade se bijeli luk i srebrenjak, te ozima salata. Siju se ozimi spanać i ozimi grašak. Početkom oktobra u našem agroekološkom području javljaju se prve temperature ispod nula stepeni i do tada moraju da se oberu sve vrste toploljubivog povrća zasijanog i zasađenog u proljeće i ljeto. Krajem septembra i u oktobru vadi se korijenasto povrće: mrkva, peršun, paštrnjak, celer, cvekla, ljetna rotkva i spremaju se za čuvanje tokom zime. Počinje berba kasnih kupusnjača i praziluka. Nedozreli plodovi paradajza stavljaju se na dozrijevanje ili u turšiju.

Stočarstvo:
Za stočare ovo je, takođe, mjesec sakupljanja plodova. U ovom mjesecu oni posebnu brigu posvećuju parenju ovaca. Dobri ovčari moraju da vode računa pod kakve ovnove pripuštaju svoje ovce jer će se to, dakako, vidjeti na jaganjcima. Pošto se kod nas primjenjuje tzv. proljetno jagnjenje, potrebno je radi prispijeća obilja hrane na planinskim pašnjacima, ovce se pare i pripuštaju u jesen.

Voćarstvo:

U oktobru se završava berba plodova zimskih sorti jabuka i krušaka. U sjemeništu se obavlja sjetva sjemena. Sadnice se pripremaju za vađenje. Voćnjaci se đubre stajskim i minerlanim đubrivima, koja se zaoravaju.
Kraj je vegetacije i zaštita voćaka u jesenjem periodu ima poseban značaj. Pojava i širenje bolesti u voćnjacima uzrokuju velike posljedice. Preduzimanjem blagovremenih mjera sprečavaju se velike ekonomske štete. Oktobar je vrijeme da se određenim mjerama zaštite ili bar smanji infektivni potencijal za narednu godinu. Jer, većina parazita prezimljava u kori grana ili stabla ili u opalom lišći. Preostali plodovi na voćkama ili na zemljištu takođe su značajan izvor infekcije za narednu godinu. Izbor mjera za zaštitu nije velik. U obzir dolaze mehaničke ili hemijske mjere zaštite. Mehaničke mjere podrazumijevaju otklanjanje osušenih grana, preostalih plodova, pa eventulano i čitavih osušenih stabala. Međutim, u ovom periodu, uklanjanje suvih grana preporučuje se samo kod jabučastih vrsta voćaka (jabuka, kruška, dunja). Kada su u pitanju koštičave vrste voćaka, a prije svega breskva i kajsija, u ovom periodu ne treba sjeći grane i uklanjati preostale plodove sa voćaka (to je trebalo uraditi neposredno poslije berbe, tokom ljeta) jer sada svaka ozljeda predstavlja potencijalni otvor za prodor raznih patogena (gljiva i bakterija). Zato stručnjaci preporučuju da se koštičave vrste voćaka u oktobru dobro isprskaju nekim od bakarnih preparata u maksimalno preporučljivoj koncentraciji.
Kopaju se rupe za jesenju sadnju voćaka (kojoj stručnjaci daju prednost u odnosu na proljetnu) ili za popunjavanje praznih mjesta. Vrijeme je da se mlada stabla zaštite od zečeva i drugih glodara. U rasadniku se vrše pripreme: sadnice se vade, klasiraju, privremeno trape ili otpremaju kupcima.
Krajem ovog mjeseca počinje sadnja voćaka.

Vinogradarstvo:

U vinogradima se, takođe, pripremaju mjesta za sadnju i obavlja sadnja ožiljenih kalemova. Stajnjak i mineralno đubrivo rasturaju se i u vinogradu. Zemljište između redova i u redu duboko se obrađuje (jesenja obrada). Obavlja se berba, čišćenje, klasiranje i pakovanje grožđa srednje poznih i poznih sorti grožđa istih perioda sazrijevanja. U oktobru, u okviru priprema za podizanje novih vinograda, priprema zemljišta je posebno važan posao. Sa zemljšta na kojem se planira sadnja vinove loze treba ukloniti sve veće ostatke prethodnog zasada ili usjeva, obaviti meliorativno đubrenje i – rigolovanje.
Šta je rigolovanje?
To je obavezna mjera pripreme zemljišta pri sadnji vinove loze i predstavlja duboko oranje na dubinu od 60 do 80 pa čak i 90 centimetara. Ovim postupkom razbija se nepropusni horizont zemljišta, a površinski sloj, koji je obično plodniji, rigolovanjem se prebacuje na veće dubine, tamo gdje će biti najveći dio korijenovog sistema čokota. Rigolovanjem se meliorativno đubrivo, bilo da je organsko ili mineralno, unosi u cijeli sloj zemljišta koji se prevrće. Najzad, rigolovanjem i rastresanjem zemljišta stvaraju se povoljniji uslovi za početno grananje korijena mladog čokota, kako bi korijen zauzeo što veći prostor i mogao da iznese cijeli nadzemni dio, omogućio brzo formiranje uzgojnog oblika i normalno stupanje ćokota u plodonošenje.

Kako se sade jagode

Jagode mogu da se sade cijele godine, ali ljetnja sadnja daje najbogatiji rod, veći od jesenje, a pogotovo od proljetne sadnje. Jagode posadjene u julu i avgustu već u narednoj godini mogu da daju od 8 do 10 hiljada kilograma plodova po hektaru, posadjene u jesen samo 300 do 500 kg, a u proljeće neznatan prinos. Ako se jagode sade u julu i avgustu, pored kvalitetnih živića potrebno je obilno zalivanje prije i poslije sadnje, sve dok se živić ne primi.

Jagoda nije veliki probirač zemljišta, ali joj najbolje odgovara ilovačasto i pjeskovito zemljište bogato organskim materijama. Ne podnosi krečna, plitka, hladna i glinovita zemljišta.

Najbolji su južni položaji, naročito za rane sorte jagoda. Na ovim položajima jagode sazrijevaju oko 12 dana ranije. Sjeveroistočni položaj odgovara srednjoranim sortama, a sjeverni položaj i ravno zemljište poznim sortama koje cvjetaju kasnije i mogu da izbjegnu proljetne mrazeve.

Živiće jagoda treba saditi odmah poslije vadjenja. Ako su pak duže stajali prije sadnje, žile živića je potrebno držati 10 do 20 sati u vodi. Neposredno prije sadnje žile treba skratiti na četvrtinu ili polovinu i odbaciti suho i oštećeno lišće. Korijen živića zatim treba potopiti u rastvor balege, ilovače i vode. Sadi se na dubinu na kojoj su žile bile u matičnjaku.

Jagode se mogu saditi ručno i mašinski, slično kao rasad povrtarskih biljaka. Za deset časova, na primjer, mašinski može da se zasadi 25 hiljada živića, pet puta više nego ručno. Ručno se sadi sadiljkom u kanaliće, kao i pomoću ašova i motike. Sadiljka se koristi na lakom, rastresitom i umjerenom zemljištu. Najprije se postavi kanap ili žica, pa se sadiljkom, na odredjenom rastojanju, načine rupe duboke i široke 5 do 7 cm i u njih stavljaju živići. Sadiljkom se zemlja uz njih sabije. Slično se sadi i pomoću ašova i motike, s tim što se ovim alatkama načine jamice, u njih stave živići i zemlja sabije.

Izvor:poljoprivrednisavetnik

Pcele i vocarstvo

Vezu izmedju pčela i voća najbolje razumiju ljudi koji se bave sa ova oba korisna i plemenita zanimanja, bilo iz hobija ili profesionalno. Pčele se gaje vijekovima zbog njihovih proizvoda koji imaju ogroman značaj ishrani i zdravlju ljudi.

Pored značajne koristi za pčelare i cijelu zajednicu, pčele imaju značajnu ulogu u voćarstvu zbog oprašivanja. Pčelama je za opstanak neophodna hrana sa cvjetova - nektar i cvjetni prah čime one obavljaju jednu važnu radnju za biljke, oprašivanje. Očigledno je da se pčele i biljke međusobno dopunjuju u zajedničkom životu. Priroda se naravno pobrinula da oblikom i građom prilagodi pčelu cvijetu a cvjetove da svojim izgledom i mirisom privuku pčele.

Tijelo pčele je pokriveno mnogobrojnim dlačicama koje, između ostalog, imaju ulogu i u sakupljanju polenovog praha. Cvjetni prah su muške polne ćelije biljaka. To su sitna zrnca koja ispunjavaju prašne kesice cvjetova. Polenova zrnca se razlikuju po obliku, boji, veličini i po sadržaju hranljivih materija u zavisnosti od vrste biljke od koje potiču. U toku godine najviše ga skupe u proljeće, kad cvjeta voće. Kad sakupljaju prah, pčele vrše odabir tako što više posjećuju cvjetove bogate prahom. Cvjetovi su svojim oblikom, izgledom i bojom prilagođeni da privuku pčelu da dođe radi nektara i praha i njime izvršila oprašivanje. Nektar takođe ima važan zadatak u životu biljke, a to je da privuče pčele i druge insekte, koji dolazeći za nektarom prenose i prah sa jednog cvjeta na drugi. Zbog toga su cvjetovi sa živo obojenim kruničnim i čašičnim listićima, a vrlo često luče i jak miris koji privlači insekte, odnosno pčele. Nektar luče žlijezde koje se nalaze duboko u cvijetu, pa pčela ili insekt da bi došao do njega mora da se zavlači u cvijet i dodiruje prašnike i tučak i tako vrši oprašivanje u većem obimu.

Oprašivanje (polinacija) je prenošenje polenovih zrna iz prašnica, muškog organa (antera) na žig tučka, ženskog organa. Oprašivanje je vezano za cvijet biljke u kome su smješteni i prašnici i žig tučka. Karakteristike cvjetova voća upoznaćemo kroz izgled cvijeta šljive. Cvijet šljive je potpun (pravi, dvopolni, i hemofroditan ) i sastoji se od čašice, krunice, prašnika i tučka. Cvijet šljive je polisimetričan. Krunica cvijeta šljive sastoji se od pet a rijetko od 6 i 7 kruničnih listića bijele, bijeloružičaste i ružičaste boje. Cvijet šljive ima mnogo prašnika, od 16 do 49, koji čine prsten oko tučka. Nektarije šljive luče sladak sirup, nektar koji sadrži 10 do 40% šećera. Cvjetovi šljive su veoma važna pčelinja paša. Cvjetanje obično traje 6 do 12 dana u zavisnosti od sorte. U toku cvjetanja vrši se oprašivanje tj. prenošenje polenovih zrnaca sa prašnika na žig tučka. Ako cvjetni prah dospije na žig tučka istog cvijeta ili na žig nekog drugog cvijeta iste biljke (jedinke) onda se kaže da je izvršeno samooprašivanje. Ako cvjetni prah dospe na žig cvijeta druge biljke onda je to unakrsno oprašivanje.

Prema naučnim procjenama 85% oprašivača čine medonosne pčele, dok na sve ostale insekte otpada 15% (za biljke koje oprašuju insekti). Medonosne pčele oprašuju cvjetove šljive na temperaturi od 11 do 37 stepeni Celziusovih. Optimalno je, ako je lijepo vrijeme sa temperaturom od oko 20 stepeni Celziusovih. Optimalan prostor za oprašivanje je do 400 metara oko postavljene košnice. Medonosna pčela ima mnoge prednosti u odnosu na druge insekte u oprašivanju poljoprivrednih kultura. Medonosna pčela prezimljava u jakim društvima, tako da je njihov broj u proljeće kad cvjeta voće znatno veći od broja ostalih insekata. Pčelinjim društvom se znatno lakše manipuliše pa može prema potrebi da se prenese na određeno mjesto, radi ravnomjernijeg oprašivanja većih površina i to u određenom optimalnom roku.

Ako pčelar želi da pčele oprašuju određenu poljoprivrednu kulturu, recimo voće, odnosno šljive, onda se može preduzeti radnja - takozvana dresura pčela. Dresura pčela je davanje pčelama aromatičnog šećernog sirupa sa aromom biljke koju želimo da oprašujemo. U šećerni sirup se uveče potope prvi cvjetovi biljke da šećerni sirup upije mirise. Ujutru prije izlaska pčela takav sirup se u maloj količini do 100 mililitara daje pčelama. One dobijajući sirup dobiju i miris procvjetale biljke i u toku dana u potrazi za nektarom idu u pravcu tih biljaka. Na taj način, znatno se povećava oprašivanje tih biljaka. Medonosne pčele dobrim oprašivanjem doprinose i boljem kvalitetu proizvoda kod voća.

Na žalost, svjedoci smo sve češćih slučajeva da se pčele otruju nepažnjom voćara. To su alarmantna upozorenja da svijest voćara mora da se mijenja u cilju shvatanja značaja pčelinjih društava, ne samo za pčelare, već i za njihove voćnjake. Većina sredstava za suzbijanje štetnih insekata predstavlja opasne otrove i za pčele. Tačno je da je biljna proizvodnja nezamisliva bez upotrebe pesticida, ali je tačno i to da se njihova upotreba može izbjeći u cvjetanju. Najveća trovanja pčela nastaju od strane voćara amatera, koji nemaju naviku da uputstvo o upotrebi pročitaju do kraja, već im je interesantan samo dio gdje se govori o dozi. Pa i nju, za svaki slučaj, povećaju. U cijelom lancu odgovornosti od proizvođača pesticida, jasnog uputstva i upozorenja o opasnostima sredstva, prodavca, voćara korisnika sredstva i samog pčelara, na svakom od njih leži dio odgovornosti. Voćare amatere moramo uputiti u to kako se i kada koriste hemijska sredstva, jer prskanje voća u cvjetanju dovodi do masovnog uginuća pčela, što drastično smanjuje prinose. Naravno, mora se raditi i na stvaranju idealnog pesticida, koji bi trebao biti bezopasan za pčelu, dok bi istovremeno držao pod kontrolom bolesti i štetočine.

Izvor: zdravasrbija.com

Uticaj mraza na voce

Pojavu kasnih proljetnih mrazeva mogu da smanje prinos voća čak i do 100 %. Štetnost kasnih proljetnih mrazeva na različite voćne vrste uslovljena je fenofazom u kojoj se ta voćna vrsta nalazi. 

Pogotovo je opasno ako zbog povišenih temperatura tokom februara i marta vegetacija krene dosta rano, proljetni mraz je izuzetno opasan pogotov  breskve, kajsije, džanarike koje su u fazi cvetanja. Procenat oštećenja od negativnih posljedica niskih temperatura će biti različit. Od početka kretanja vegetacije pa do zametanja plodova u voćaka mogu od mraza stradati neotvoreni cvjetovi, otvoreni cvjetovi i tek zametnuti plodovi. 

Uticaj mraza na cvat

Pri temperaturama od -1 do +2°C ugroženi su zametnuti plodovi, do -2°C otvoreni cvjetovi, a temperature od -5 do -8°C dovode do izmrzavanja neotvorenih cvjetova. Cvjetni pupoljci voćaka spadaju u organe najosjetljivije prema mrazu i često mogu djelimično ili potpuno izmrznuti, naročito kod kajsija, nekih šljiva, bresaka itd. Ostale voćne vrste kasnije ulaze u fenofazu cvjetanja, pa prema tome i rjeđe im izmrzavaju cvjetni pupoljci. U istih sorata voćaka na otpornost mogu uticati: meteorološke prilike tokom vegetacije; načini gajenja i njegovanja; stanje zrelosti drveta i količina rezervnih materija u tkivu; stepen razvijenosti pupoljka; mjesto pupoljka na grančici; debljina grančice; starost voćaka; jačina i trajanje niskih temperatura; da li su cvjetovi vlažni ili suhi pri djelovanju mraza itd. 

Najčešće mjere zaštite od poznih proljetnih mrazeva su zadimljavanje i zaštita pomoću vještačke kiše. Primijenjeno blagovremeno, uz obezbjeđenje gustih dimnih zavjesa, dimljenje povećava temperaturu za 0,5°C do 1,5°C, što je u izvjesnim slučajevima dovoljno za ostvarenje zaštite cvjetova voćaka od mraza. 
Zadimljavanje je kod nas najčešći vid zaštite jer je i najjednostavniji. Mogu se paliti bilo kakve prirodne materije koje su vlažne i daju gust dim.  
Zaštita voćaka od mraza vještačkom kišom zasniva se na pretvaranju vode u čvrsto agregatno stanje pri čemu se oslobađa toplota  koja može biti znatna i značajna za zaštitu cvjetova od mraza. Prskanje voćaka se obavlja vodom, u vidu što finije izmaglice, i to u kritičnom vremenu, neposredno ispod nula stepeni, pa do prestanka kritične temperature da bi se svi organi zaštitili od izmrzavanja. Uslijed niske temperature voda se na svim organima voćaka koje kvasi brzo smrzava, formirajući po površini zaštitnu skramicu leda, dok unutrašnje tkivo uslijed oslobođene toplote pri tome nije ugroženo hladnoćom, jer se u njemu ne dešava smrzavanje. 

Postoje takodje i mašine koje toplim vazduhom podižu temperaturu u zasadu, ili biološki preparati kojima se voćke tretiraju tokom vegetacije ili  nekoliko dana prije pojave mraza. Ovi preparati su na bazi bakterija i minerala koji svojim specifičnim mehanizmom djelovanja utiču na biljku da stvara amino kiseline i proteine koji utiču na otpornost biljke kako na niske tako i na visoke temperature. Najvažnije je svakako da se pri zasnivanju zasada biraju povoljni položaji za određenu voćnu vrstu ili sortu i da se u zasadima sprovode sve potrebne agrotehničke mjere usklađene sa vremenskim prilikama kako bi se razvila otpornost i spremnost biljaka da lakše podnesu sva temperaturna kolebanja i negativan uticaj drugih faktora.

Izvor:vocarstvo srbija

Kalendar radova u vocnjaku za mjesec april

Po meteoroloskim statistikama, april je vrlo cudljiv mjesec u kome se mogu ocekivati i zadnji naleti zime ali i naznake ljeta. April je osjetno suncaniji od marta ali i kisovitiji te cak ponekad moze biti i grada u aprilu.

Radovi u vocnjaku u aprilu

Nakon proljetnih radova obavlja se povrsinska obrada zemljista u maticnjacima, rastilima i vocnjacima a ako je potrebno i djubri.

Obavlaju se proljetna prskanja i sprovodi zastita vocaka u cvijetu od poznih mrazeva. Orezuju se kupine i maline.

Obavlja se i prekalemljavanje vocnih stabala i divljaka, djubrenje azotnim djubrivima, sjetva stratifikovanog sjemena, obrada zemljista (tanjiranje, freziranje ili okopavanje). U brdsko-planinskim krajevima moze se jos izvoditi zimska rezidba i sadnja sadnica, a prema potrebi i zastita cvijeta od kasnih proljetnih mrazeva.

Pcelinja drustva unose se u zasade breskve, visnje, tresnje, domase sljive, kruske, jabuje, jagode, maline i kupine u cvijetu radi boljeg oprasivanja.

Podizu se novi vinogradi. Kolje se postavlja u mladim vinogradima. Vrsi se djubrenje azotnim djubrivom. Rezidba na zrelo se zavrsava. Cokote terba vezati, a isto tako krakove i lukove za naslon. Nastavlja se duboka obrada u redu i između redova. Prva plitka obrada izmedju redova i prvo prasenje u redu je, takođe, u ovom mjesecu.

Rezidba vinove loze

Prije svega potrebno je uskladiti korist koja se očekuje od vinograda sa zahtjevima loze.

Broj zimskih pupova na jednogodišnjem drvetu koji ostaje na trsu nakon reza zove se opterećenje.

Opterećenje je broj ostavljenih pupova na jednom trsu. U principu je određeno sistemom uzgoja (npr. dvokrak se reže na 20 do 24 pupa), ali na optimalan broj pupova po trsu će utjecati uvelike i kondicija trsa, plodnost tla, klimatski uvjeti prethodne godine i naravno sorta. Uz manje opterećenje porast mladica je veći i obrnuto.

Rodnost svih pupova po dužini rozgve nije ista, bazalni pupovi su slabije rodni, prema sredini rozgve rodnost se povećava, dok se pri vrhu ponovno smanjuje. Osim toga, važno je poznavati i osobine svake sorte ili skupine sorata.

Iz zimskih pupova, razvit će se u sljedećoj vegetaciji mladice koje nose rod, osim u slučaju oštećenja glavnog pupa, kada će se mladice razviti iz suočica sa znatno manjim prirodom. Iz spavajućih pupova koji se nalaze ispod kore, uglavnom se razvijaju nerodne mladice koje služe za korekciju uzgojnog oblika ili pomlađivanje trsova.

 

 

 

 

Za kvalitetnu rezidbu potrebno je znati sljedeće:

• Bujniji trsovi se u pravilu opterećuju više, a slabo bujni manje od uobičajenog broja pupova za neki uzgojni oblik. Naime, kada bi ostavljali jednak broj pupova ne uvažavajući bujnost i kondiciju trsa, kod bujnih trsova bi imali veliki porast mladica, tjeranje velikog broja spavajućih pupova, te slične efekte kao i kod prevelike ishranjenosti vinove loze: osipanje u cvatnji, povećanu osjetljivost na bolesti i štetnike. Nasuprot tome, ostavljanje velikog broja pupova na slabo bujnom trsu iscrpljuje trs, smanjuje njegovu kondiciju te dovodi do velikog broja nepotjeranih pupova, nerazvijenih mladica koje se ne mogu upotrijebiti niti kao prigojno drvo, niti mogu ishraniti grozdove koji se na njima razvijaju.
• Na plodnijim tlima gdje su u pravilu mogući viši prinosi, opterećenja po trsu su veća te se reže duže i obrnuto, siromašna tla i niža ishranjenost trsa zahtjevaju oštriji rez tj. manje opterećenje.
• Na broj pupova i dužinu rodnog drva utječe i sorta, odnosno genetski uvjetovana rodnost pojedinih pupova. Većina sorata zapadnoeuropske grupe convarijetas occidentalis kojima pripada velik dio kultivara za kontinentalna vinogorja (traminac, pinot sivi, crni i bijeli, rajnski rizling, sauvignon, merlot, cabernet i dr.) kao i stolne sorte skupine convarijetas orijentalis (afus-ali, muškat hamburg, plemenka) imaju slabiju rodnost bazalnih pupova, pa će takve sorte zahtijevati rezidbu na dugo rodno drvo (lucnjeve). Za razliku od njih, većina sorata iz panonske grupe convarijetas pontica (kraljevina, ružica, plavac mali, frankovka, maraština, pošip, žilavka, carignan i dr.) dobro rađaju i na bazalnim (najdonjim) pupovima, u pravilu imaju i veće grozdove, te se režu na kraće rodno drvo.
• Potrebno je poznavati i razlikovati pojedine vrste drva na trsu kako bi rezidba bila uspješna.

Uvažavajući sve ovo navedeno rez treba prilagoditi sorti, uzgojnom obliku, kondiciji trsa, tipu tla, ali i cilju proizvodnje tj. očekivanom prinosu i kakvoći grožđa. U nastojanju da opterećenje bude što bliže optimalnom, veliku ulogu igra iskustvo rezača, vizualna ocjena stanja trsa i procjena generativnog potencijala u nastupajućoj vegetacijskoj godini.

 

Vrste drva na trsu vinove loze:

• Višegodišnje staro drvo (stablo, krakovi i ogranci)
• Dvogodišnje drvo (reznici i lucnjevi)
• Jednogodišnje drvo

Dvogodišnje drvo je nastavak trogodišnjeg ili višegodišnjeg drva, na njemu raste jednogodišnje rodno drvo. Dakle, rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg.

Pri rezu jednogodišnjeg drveta razlikujemo:

• Prigojni reznik s jednim pupom
• Prigojni reznik s dva pupa
• Rodni reznik s 3-5 pupova
• Kratki lucanj sa 6-8 pupova
• Dugi lucanj sa više od 8 pupova

Rez se izvodi ukoso, na suprotnu stranu od pupa, kako sokovi u suzenju ne bi vlažili nabubreni pup.

Kod mješovitog reza (kakav je najčešći za kontinentalne sorte i sisteme uzgoja) rezom se ostavlja prigojni reznik i rodno drvo (lucanj). Pri rezu, stari se lucanj uklanja, a s lanjskog reznika gornju mladicu režemo na dugo rodno drvo (lucanj), a donju ostavljamo za prigojni reznik, odnosno režemo na 2 pupa.

Važno je da reznik uvijek bude ispod rodnog drva tj. niži po položaju.

Ako na prošlogodišnjem rezniku nedostaje mladica, tj. razvijena je samo jedna mladica, tada se ta mladica reže na prigojni reznik, a lucanj se ostavlja iz prve dobro razvijene rozgve na starom lucnju.

Ukoliko se na rezniku nije razvila niti jedna mladica ili je neprikladna za rez (slabo bujna, bolesna ili oštećena) vrši se modifikacija, ali uz zadovoljenje temeljnog pravila reza vinove loze. Kako se rodni pupovi nalaze na jednogodišnjoj mladici koja se nalazi na dvogodišnjoj, rodno drvo (lucanj ili rodni reznik) mora udovoljavati ovome pravilu, dok se prigojni reznik može ostaviti i iz mladice koja se razvila iz višegodišnjeg drveta.

 

izvor:pinova

Oskorusa - zaboravljeno voce

Važi za jednu od najotpornijih vrsta na aerozagađenje i najdugovječnije je listopadno drvo.

Zanimljivo da njen plod ne napada nijedan parazit, pa zato ona i ne zahtijeva nikakvu zaštitu. U gradovima je ovo voće gotovo nepoznato, pa stoga mnogi misle da je oskoruša sitna mušmula ili divlja kruška.

Prava oskoruša danas uspijeva u Alžiru, Tunisu, na Krimu i u Turskoj.

Na našim prostorima takodje ima Oskoruša ali ne u velikim količinama. Nekad je Oskoruša bila prisutna skoro na svakom imanju ali danas prilično zapostavljena.

Plodovi oskoruše se jedu samo kad omekšaju. Ne sadrže nijedan štetni agens te takvim sastavom blagovremeno djeluje na redukcioni proces u ćelijama, zatim na žuč, jetru, ćelije mozga, cjelokupan nervni sistem. Plod ove voćke bez bojazni mogu jesti dijabetičari zbog minimalne zastupljenosti saharoze. U nekim krajevima oskorušu smatraju snažnim afrodizijakom, a žene vjeruju da pomaže u trudnoći.

U porodičnoj medicini sprečava zatvor, anemiju, koristi se za jačanje organizma i rada srca. 

Drvo Oskuruša se koristi za proizvodnju namještaja, te za izradu kundaka, alata i obuće.

Kako se rijesiti krtice u vocnjaku

U samo pola sata krtice iskopaju i do sedam kilograma zemlje čime oštećuju voće, povrće i cvijeće. Krtice su posebno aktivne u proljeće i jesen kada je zemlja dovoljno vlažna što im omogućava da lakše kopaju hodnike.

 

 S jedne strane su korisne jer pridonose smanjenju štetočina u tlu, a s druge su noćna mora jer nagrđuju i oštećuju travnjake, dvorišta, vrtove i voćnjake. Na tržištu postoje brojna prirodna i ekološka sredstva koja će vam pomoći da otjerate krticu iz vrta. Osim kupovnih sredstava koja možete nabaviti u poljoprivrednim apotekama, postoji čitav niz narodnih sistema za odbijanje krtice.

Osim posebnih preparata postoje mnogi prirodni recepti poput ricinusova ulja. Pomiješati tri kašike ulja sa 1 litrom vode i njome zaliti krtičnjak. Miris ulja odbit će krtice, kao i boca koju ćete staviti u krtičnjak. Ukopajte vrh prazne boce (ne stavljajte čep!) u otvor rova, a zvukovi iz okoliša i zvukovi vjetra koji će prolaziti kroz bocu otjerat će krtice s toga mjesta. Možda će njezin odlazak potrajati, ali rezultati ne bi trebali izostati. Neki vrtlari služe se i bazgom da bi otjerali krtice. Jednostavno stavite u vrt granu bazge ili spremite pripravak od nje. Stavite u plastičnu posudu listove bazge, dodajte vodu i ostavite ih tri do četiri dana na suncu. Izvadite lišće te razrijedite vodu koja je ostala također vodom (omjer 1:5). Zalijevate vodom tlo nekoliko puta sedmično. Ovim pripravkom otjerat ćete iz vrta i gusjenice.

Možete zaštititi vrt i metalnom ili debljom plastičnom mrežom. Ako želite da vam duže traje, nabavite metalnu mrežu. Kupite mrežu sitnih rupa narezanu po dužini na trake široke 60 cm. Spojite traku jednu na drugu tako da bude duga kao i stranica vrta. Tako načinite i za preostale tri stranice. Iskopajte uski kanal na rubovima vrta i u njega umetnite žicu. Pazite da završetke traka spojite jedne s drugima. Zatrpajte kanale žicom – i to je to.

 

Još jedan način je da kuglice vate natopite limunovim uljem i gurnete u rupu. Miris limuna krtica ne podnosi.

Slično djelovanje ima i smjesa koju napravimo od 3/4 sirutke i 1/4 mlaćenice (stepke). Taj miris ima zadatak da zasmradi ionako kisikom osiromašen zrak u podzemnim kanalima.

 

Izvor: uredisvojdom

 

 

Praktično voćarstvo: Uzgojni oblik jabuke

Praktično voćarstvo: Uzgojni oblik jabuke: Izabrati najpovoljniji uzgojni oblik nije lako s obzirom da odabir ovisi o više faktora kao npr. o bujnosti podloge i sorte, plodnosti tla...

Sorte sljiva najpoznatije na nasim prostorima

Danas najzastupljenija na našim prostorima je sorta Stenlej.

Potiče iz SAD a nastala je 1912 godine. Sazrijeva u drugoj polovini avgusta i početkom septembra. Stenlej je srednje bujna sorta sa piramidalnom krunom, a ramene grane dosta su rijetke. Cvjeta srednje pozno. Osjetljiv je prema poznim, proljećnim mrazevima. Djelimično je samoplodan. Relativno je otporan prema plamenjači, hrđi i suši, a tolerantan prema virusu šarki.

Plod je krupan (oko 36 g), ovalno-izdužen, tamno plave boje i privlačnog izgleda. Sporadično se javaljaju plodovi blizanci. Meso je zelenkasto- žuto, čvrsto, dosta sočno, sladunjavok ukusa i dobrog kvaliteta. Koštica je krupna i odvaja se od mesa. Prezreli plodovi lako otpadaju. Transport dobro podnosi.Vrlo rano počinje da rađa. U punoj rodnosti rađa redovno i obilno. Dohodak stenlija je pozitivan od pete godine starosti zasade. Plod stenlija može se koristiti za potrošnju u svježem stanju, za sušenje, rakiju i druge oblike prerade. Preporučuje se za gajenje zbog obilne rodnosti, krupnih i privlačnih plodova, tolerantnosti prema virusu šarki, kao i zato što je sorta kombinovanih osobina.

Čačanska rana

Nastala je 1961. godine ukrštanjem Wangenheims Fruhzwetsche i Požegače. Za sortu je priznata 1975. god. Sazrijeva krajem prve dekade jula. Srednje je bujna sorta.

Dobri oprašivači za čačansku ranu su: čačanska ljepotica i čačanska najbolja. Čačanska rana prorodi rano, i rađa dobro i redovno. Plod je krupan do vrlo krupan (36-48 g), jajast, ljubičasto-plave do plave boje. Meso je žuto-zeleno, čvrsto, dosta sočno, aromatično i slatko. Koštica se odvaja od mesa. Preporučuje se za gajenje kao vrlo rana i rodna stona šljiva, krupnih, kvalitetnih i transportabilnih plodova i zadovoljavajuće otpornosti prema bolestima.

Čačanska ljepotica

Nastala je 1961. godine takodje ukrštanjem Wangenheims Fruhzwetsche i Požegače. Priznata je 1975, a zaštićena 1991. god. Sazrijeva krajem jula-početkom avgusta. Srednje je bujna i prorodi rano.  Plod je krupan (31-42 g) jajast, tamnoplave boje sa izraženom peteljkom i vrlo privlačne spoljašnosti. Meso je zelenožuto, vrlo čvrsto, sočno, aromatično i vrlo prijatnog slatkog na kiselog ukusa. Koštica se odvaja od mesa. Čačanska ljepotica se preporučuje za gajenje kao stona sorta zbog pogodnog vremena sazrijevanja, dobre rodnosti, krupnog i vrlo kvalitetnog ploda, dobre transportabilnosti i relativne otpornosti prema bolestima. 

Čačanska najbolja

Nastala ukrštanjem kao i prethodne dvije sorte. Sazrijeva sredinom avgusta, tj. nedjelju dana prije stenleja. Bujna je sorta. Dobri oprašivači za čačansku najbolju su: čačanska rana i čačanska ljepotica. Plod je vrlo krupan (oko 48 g.), jajast, tamnoplave boje sa izraženom peteljkom i vrlo privlačne spoljašnosti. Meso je zelenkastožuto, vrlo čvrsto, dosta sočno,

Koštica se odvaja od mesa. Plod može dugo (2-3 nedelje) da se održi na grani a da pri tom ne izgubi u kvalitetu. Čačanska najbolja preporučuje se za gajenje kao stona sorta zbog kavalitetnih i vrlo krupnih plodova, odlične transportabilnosti, ranog početka rađanja, redovne i obilne rodnosti, otpornosti prema moniliji i tolerantnosti prema plamenjači i hrđi. 

Požegača 

Požegača ili, kako se u narodu zove, madjarica, neprikosnovena je u proizvodnji vrhunske šljivovice. Nažalost, veoma je osetljiva na virus šarke pa joj mnogi okreću leđa iako se u nekim krajevima vrlo dobro suprostavila ovom virusu i opstala.

Sazrijeva krajem avgusta i početkom septembra, a na većim nadmorskim visinama zrije do kraja septembra. Koristi se u svježem stanju ili suha, u konzervnoj industriji i za rakiju. Požegača ima idealan odnos šećera i kiselina, koje klonirane sorte ne mogu da postignu. Najbolja šljivovica može da se napravi od požegače.

    

Idared - jedna od najpopularnijih sorti jabuke na nasim prostorima

Idared je američka sorta, nastala križanjem sorte Jonathan te sorte Wagener. Predstavljena je kao nova sorta 1942. godine u američkoj državi Idaho. Koncepcija te sorte je bila dobiti takvu jabuku koja će biti jako dobra za preradu (za sušenje, za sok i slično), koja će se moći dugo čuvati u svježem stanju u siromašnim uvjetima čuvanja, koja će biti jednostavna za uzgoj te rodna i redovito rodna. I može se reći da je novostvorena sorta uglavnom odgovarala zahtjevima. Svi naši voćari će potvrditi da je jednostavna za uzgoj. Širok ugao grananja, smiren porast u odnosu na druge sorte, te posljedično i relativno redovita rodnost, sve su to pozitivne strane ove sorte.

Idared je dominantna sorta unazad više od 30 godina, u svim državama bivše Jugoslavije pa će te tako u svakom supermarketu zu zlatni delišes naći i ovu sortu jabuke.



Idared

Upravo zbog smirenog rasta ove sorte, postalo je moguće promovirati gušće sklopove sadnje, naročito uz podlogu M9, koja je nekad bila standard za "patuljaste" jabuke kako je to tada bilo popularno ali naravno da se nije radilo o patuljastim jabukama. Idared je zbog još jednog razloga jako dobro prihvaćen kod naših proizvođača, a to je mogućnost da se čuva jako dugo, do proljeća, u siromašnim uvjetima čuvanja.

Idared je voćarima donio eksploziju prihoda te im je pružilo priliku da kroz duži vremenski period čuvaju jabuku i prodaju je i time duže ostvaruju prihode. Čest je slučaj da voćari daju plodove u bezcijenje samo zato što ne mogu sačuvati plodove na duži period ali sa sortom Idared to više nije slučaj i zato je ova sorta medju voćarima jako popularna.

Dobri poznavaoci jabuke prepoznaju ovu sortu po izgledu. Idared je više ili manje crvene boje, zavisno od opterećenja po stablu, osunčanosti krošnje, nadmorskoj visini itd. Meso jabuke je bjelkasto i nepravilno se lomi od prilikom odgriza. Ukus je lagano kiseo.

S druge strane ima i kritičara koji kažu kako će ova sorta biti istisnuta sa naših prostora prije svega zbog boje pokožice koji ima Idared, jer tvrde da da je bijela boja mesa manje poželjna jer konzumenti traže boju koja ide prema zućkastoj boji. Takodje kao lošu karakteristiku navode i nepravilno lomljenje mesa jabuke te kao najnegativnija karakteristika je neuskladjenost okusa.

Ona je tipična kiselo-slatka jabuka, bez posebnih sortnih aroma. Oblik ploda, neujednačenost u krupnoći ploda i mekano meso također joj ne idu u prilog. Iz tih razloga ju istiskuju druge sorte koje imaju bitno bolje kvalitete kao što je svojevremeno bio Jonagold, ili su bolje strukture mesa (Fuji), bolje rodnosti (Cripps Pink), boljeg izgleda (Gala) ili boljeg okusa (Braeburn).

Izvor: agroklub

 

Pravilna sadnja voca

Najvažniji faktori prilikom podizanja voćnjaka su pravilna sadnja voća uz pripremu zemljišta i izbor sadnica. Zato im se treba posvetiti posebna pažnja.

Prva odluka prije sadnje je izbor parcele za sadnju kao i odluka da li će to biti amaterski voćnjak, homogeni ili mješoviti, intenzivni, špalirski ili voćnjak livada.

Najbolje vrijeme za sadnju voća je na jesen, čim opadne lišće! Poslednji termin je prolleće, prije nego krene vegetacija, ali je višestruko korisno da voće provede cijelu zimu posađeno, da zemlja dobro nalegne na korijen i da se fine žilice spoje sa zemljom i spreme da prehranjuju sadnicu čim krene vegetacija. Prollećna sadnja ima za posljedicu slabiji prijem i slabiji porast sadnica u prvoj godini, kao i potrebu da se više navodnjavaju u prvoj godini.

Prilikom sadnje voća potrebno je obaviti sledeće radnje:

1. Priprema zemljišta

Priprema zemljišta se sastoji od čišćenja terena, ravnjanja, meliorisanja i rigolovanja. Ako je zemljište ranije obrađivano i često orano, potrebno je popraviti strukturu zemljišta a najbolji način za to je da se izvjesno vrijeme zaledini odnosno da se napravi livada. Treba voditi računa i o odvođenju suvišne vode rađenjem drenaže.

2. Izbor vrste, sorte i podloge

Prije same sadnje, potrebno je odlučiti se za voćnu vrstu koju ćemo saditi pa na osnovu toga i izabrati sorte, vodeći računa da većina voća nije samooplodna i da im je potrebna sorta oprašivač. Pored odluke koju ćemo vrstu voća saditi, potrebno je odlučiti i na kojoj podlozi je ta vrsta voća kalemljena. Izbor podloge utiče na bujnost pa se podloge po bujnosti dijele na bujne, srednje bujne i slabo bujne. Bujnost podloge direktno utiče na odluku o razmaku voća kao i o izboru krošnje koju ćemo formirati 

Izbor podloge se vrši i na osnovu sastava zemljišta na kojem se sadi a sastav možemo saznati analizom zemljišta.

3. Kopanje rupa

Na zemljištu koje je prethodno rigolovano ili orano, kopaju se rupe prečnika 50-60 cm dubine 40-50 cm.

Na zemljištu koje nije prethodno rigolovano ili orano, kopaju se dublje i šire jame.

Prilikom kopanja rupa ili jama, kopa se tako što se prvi sloj površinske zemlje (do 20 cm) izbaci sa jedne, a drugi sloj sa druge strane rupe. Ako se kopa dublje od 40 cm, taj sloj se samo prekopa i ostavi na istoj dubini. Idealno bi bilo rupe ostanu otvorene 2-3 nedjelje.

4. Vađenje sadnica

Prilikom vađenja sadnica koje smo sami proizveli, treba što više sačuvati korijen, naročito fine žilice, tako da ovaj posao treba raditi polako i strpljivo, sa što manje čupanja. Potrebno je prvo ašovom oko sadnice na rastojanju 20-30 cm kopati i presijecati žile a zatim kad se sadnica dovoljno oslobodi, nagnuti je na stranu pa ašovom presjeći centralnu žilu koja ide ispod sadnice pravo na dole.

Pri vađenju ili kupovini sadnica, izuzetno voditi računa o pupoljcima! Sadnica mora imati sve pupoljke naročito na visini između 50 i 100 cm jer će iz tih pupoljaka krenuti grane koje će formirati krošnju, ako nema pupoljaka to je jako velik i često nerješiv problem, a pupoljci se jako lako očehnu hvatanjem sadnice rukama prilikom vađenja ili transporta.

5. Pribavljanje đubriva

Idealno bi bilo pribaviti pregorjelo stajsko đubrivo a ako je to nemoguće, onda vještačko đubrivo sa više kalijuma u NPK formulaciji, na primjer 0:15:30, 8:16:24 itd. Količina je okvirno dvije do tri lopate pregorjelog stajskog ili jedna puna šaka vještačkog po sadnici. Postoje i dehidrirana stajska đubriva u vidu peleta koja su odlična zamjena za stajsko. Treba što više izbjegavati vještačka đubriva jer ona uništavaju zemljište.

Najbolje je ako sami pripremimo kompost.

6. Priprema korijena

Korijen se orezuje tako što se sve debele žile prekrate, takođe se prekrate i oštećene žile do mjesta iza oštećenja, a centralne se skroz uklone. Ne treba previše prekraćivati žile, treba ostaviti da budu duže ali da debele na krajevima imaju čist presjek makazama.

Jako je korisno ako se nađe kravlja balega da se u nju umoče žile prije sadnje, sadnice u ovoj smjesi treba da odstoje 12-24 sati. Ako je nemamo a mislimo da će biti sušno ljeto, možemo korijen umočiti u rastvor hidrogela. Odlične rezultate je pokazalo i potapanje u rastvor fitohormona, naftilsirćetne (NAA) i indolbuterne (IBA) kiseline u koncentraciji 0,03-0,05%. U ovom rastvoru žile treba da ostanu 10-12 sati.

7. Sadnja

Nakon što smo obavili sve radnje, pristupamo sadnji. Iz trapa odnosno zemlje treba izvaditi samo onaj broj sadnica koji taj dan možemo stići da posadimo. Sadnice staviti pored rupa i krenuti sa sadnjom.

Prvo se u rupu vrati zemlja sa prve gomile koju smo odvajali, tj površinski sloj zemlje. Ovu zemlju možemo pomiješati sa pregorjelim stajskim đubrivom, ali maksimum u odnosu pola-pola, nikako ne stavljati previše stajskog đubriva na dno rupe jer ono blokira dotok vode iz dubljih slojeva zemlje preko ljeta. Ako stavljamo i stajsko, na kraju treba dodati malo zemlje bez stajnjaka, žile ne smiju biti u direktnom kontaktu sa đubrivom.

Izuzetno voditi računa o dubini sadnje! Sadnice moraju biti posađene tako da im mjesto kalemljenja bude 10ak cm iznad zemlje, nikako pod zemljom jer će doći do ožiljavanja mjesta kalemljenja što može biti pogubno. Ne treba saditi ni previše plitko da ne bi došlo do izmrzavanja niti previše duboko, najbolje je ako se još uvek vidi trag do koje dubine su bile posađene u rasadniku.

Kada se korijen dobro pokrije, sadnica se drži ravno uspravno a oko nje se zemlja dobro nagazi. Zatim se stavi šaka vještačkog đubriva.

Dalje se redom dodaje malo zemlje, malo se nagazi i tako u 2-3 navrata. Pri kraju rupe se dodaje zemlja koja je bila na dnu rupe pri kopanju. Ako je ona suviše tvrda, busovita, onda se ubaci okolna zemlja sa površine.

Ako imamo nezgorjelo stajsko đubrivo, možemo ga staviti na vrh rupe pa navući malo zemlje preko njega.

Sadnica se vezuje za kolac u obliku osmice, ne pritežući mnogo. Kolac nije toliko važan u prvoj koliko u narednim godinama kada se sadnica razgrana i ima puno lisne mase pa se uslijed vjetra povija što uzrokuje pucanje finih žilica korijena. Kolac dobro dođe i za povijanje grana, da imaju za šta da se vežu. 

9. Zaštita sadnica od štetočina

Potrebno je sadnice zaštiti od zečeva, srna i ostalih štetočina. Od zečeva se kao efikasna zaštita pokazala fasadna mrežica, postoje i namjenske mrežice ali je fasadna jeftinija, kada se postavi oko sadnice, dalje se heftalicom zahefta ili se provuče tanak kanap uzdužno kroz otvore.

Od srna je jedini način zaštite podizanje ograde oko voćnjaka visine barem 2 metra. Postoje i nedokazane tvrdnje da okačene čarape sa ljudskom kosom koju možete pribaviti u frizerskom salonu odbijaju srne koje namirišu prisustvo čovjeka.

Sadnice nije neophodno krečiti prvih 2-3 godine dok deblo ne odeblja.

10. Prekraćivanje sadnica

Sadnice se na proljeće prekraćuju na željenu visinu i kreće se sa formiranjem krune. Prikraćivanje se vrsi na zdrav i neostecen pupoljak i uvijek se ostavi minimalno dva rezervna zdrava pupa u slucaju da pup iznad mjesta prekracivanja ne aktivira.

izvor: vocarski savetnik

Sistemi uzgoja šljive

Ako se kao podloga koristi džanarika onda se preporučuje rastojanje sadnje 4-5 m između redova, a unutar reda 2-4 m. Gustina sadnje uslovljava intenzitet rezidbe i neophodnost primjene mjera za ubrzavanje rodnosti (razvođenje i savijanje grana). U voćnacima velike gustine, sa malim rastojanjem između voćaka mora se primijeniti intenzivna zimska ali i jedna do dvije ljetnje rezidbe za smanjenje bujnosti stabala šljive. Takođe se za ubrzavanje rodnosti grane moraju povijati i razvoditi.

Preporučeni oblici krune su za voćnjake sa rjeđom sadnjom piramidalna kruna i kotlasta kruna, a za gustu sadnju  (više od 1000 stabala šljive po hektaru) vreteno.

Piramidalna kruna

Ima 7-9 jakih, dugačkih ramenih grana na jasno formiranoj centralnoj vodilji. Visina krune je 3-4 m. Ugao pod kojim izrastaju grane je 45-60 stepeni. Formira se u uslovima kada je rastojanje sadnje veće od 4x2,5 m.

Piramidalna kruna kod sorte šljive Stenlej pri razmaku sadnje 5x4

Kotlasta kruna

Ovaj oblik krune je bez centralne vodilje. Ima tri do četiri skeletne grane raspoređene međusobno na podjednakom rastojanju. Ugao koji grane zaklapaju sa vertikalom je 40-45 stepeni. Na njima se formira nekoliko serija sekundarnih grana na kojima su smješteni nosači rodnih grančica. Uklanjanjem centralne vodilje postiže se bolja unutrašnja osvijetljenost krune. Osnovni nedostatak ovakvog načina uzgoja je nemogućnost njegove primjene u veoma gustoj sadnji šljive.

Vreteno

To je piramidalna forma koja se formira na stablima šljive ako je rastojanje sadnje manje od 4 x 2,5 m. Ima jasno formiranu centralnu vodilju i spiralno (kružno) rapoređene kratke skelete grane, koje izrastaju pod uglom od 90 stepeni.

Gusta sadnja šljive sa vretenastom formom krune

Otvoreni rast grana jako povećava rodnost i smanjuje bujnost stabala šljive. Za skeletnu granu se ostavlja svaka umjereno bujna grančica sa povoljnim uglom rasta. Ako ugao rasta nije dobar, moraju se razvoditi i savijati. To se radi sa čačkalicama, štipaljkama ili sa tegovima.

Pravilno formiranje oblika krune, posebno u gustoj sadnji, moguće je samo uz razvođenje grana korišćenjem različitih pomagala (čačakalice, štipaljke, tegovi) 

Dovođenje skeletnih grana šljive u horizontalni položaj pozitivno utiče na postizanje ranih i visokih prinosa.

Izvor: izazovipoljoprivrede.ba

Prvo proljetno prskanje sadnica

Prvo proljetnje prskanje voca je borba protiv štetnih insekata, koji su prezimili na vockama.

Da bi se sprijecio njihov negativan uticaj, prilikom kretanja vegetacije, moramo odraditi preventivno prskanje stabala, narocito onih starijih i zapustenih stabala.

Prije tretiranja zasada, potrebno je izvršiti citav niz radova u vocnjaku koji xe olaksati proces prskanja i povecati efekat u pogledu prinosa.

Sto se tice pripremnih radova, najvažniji su sledeci:

- orezivanje i prorjedjivanje krune vocki, gdje se moraju ukloniti i unistiti polomljene i suhe grane,

- u zapuštenim i starim vocnjacima, potrebno je sastrugati stare i ispucale kore, ocistiti stabla od lisaja i mahovina, koji predstavljaju veliku prepreku za uspješno djelovanje sredstava na insekte koji prezimljavaju na stablu, narocito stitaste usi

Prskanje treba da bude, temeljito kupanje vocaka. Mlaz tecnosti mora biti jak i pod pritiskom i da zahvati citavu vocku, do onih najtananijih grancica na kojima se nalaze jaja mnogih stetocina. Prskanje treba vrsiti po relativno pogodnom vremenu i na temperaturi vazduha iznad 5°C, i moze se obavljati sve do bubrenja pupoljaka.

Takodje dobro bi bilo da se odradi u toku mirovanja vegetacije jedno do dva plava prskanja.

Pred kretanje vegetacije preporucljivo je prskanje mineralnim uljima. U nasim vocnjacima se najcesce koristi crveno ulje, koje se koristi u koncentraciji 3%, bijelo ulje 3-4% uz dodatak preparata na bazi Bakra.

Veoma je bitno pridrzavati se uputstava koje preporucuje proizvodjac o koncentraciji primjene.

Prskanje pred kretanje vegetacije doprinosi zastiti sledecih vrsta stetocina:

Biljne vasi, stitaste vasi, kruskine buhe, cvjetojed jabuke, moljac jabuke, moljac šljive, smotavac pokozice ploda, smotavac ruze, crveni smotavac pupoljaka, smotavac pupoljaka sljive, kukavicje suze, mali mrazovac,..

Prskanje doprinosi i regulaciji populacije raznih vrsta grinja, koje prezime na vockama u stadijumu zimskih jaja i odraslih zenki.

Stetocine su u najosetljivijem stadijumu razvoja krajem februara pa se preporucuje u tom periodu obaviti prvo prskanje, a drugo polovinom marta. Cilj je da se stetocine uniste dok se jos nisu razvile, a ukoliko se uniste i one koje su prezivjele od protekle godine, djelovat ce se preventivno na njihovu pojavu u predstojeccoj sezoni.

izvor: agroklub.com

Greške prilikom rezidbe

Ova agrotehnička mjera je veoma važna kojoj se načešće ne posvećuje previše pažnje iako od nje zavisi prinos voća a samim time i uspješnost bavljenja voćarstvom.

 

Da li zbog uštede finansijskih sredstava ili neznanja čest je slučaj da se ova mjera uopšte ne primjenjuje u voćnjacima, ili pak ako se primjenjuje, onda se izvodi nestručno.

 

Prva grerška koja se napravi je ta da se najčešće posađena sadnica uopšte ne prikrati ili ako se prikrati onda se to ne uradi na visinu koja je potrebna za formiranje ispravnog uzgojnog oblika.

Na ovaj način se u startu otežava izvođenje svih neophodnih mjera u voćnjaku.

Prilikom podizanja voćnjaka dovoljno pažnje se ne poklanja pravilnom rasporedu grana u krošnji. U ovakvim zasadima često se dešava da usljed tereta roda ili vremenskih neprilika dolazi do loma grana na stablu što direktno utiče na smanjenje rodnosti i iscrpljivanja voćke a u ekstremnim slučajevima može doći i do uništenja stabla.

Nepoznavanje rodnih elemenata i nestručno izvedena rezidba dovode do značajnog smanjenja prinosa. Takozvanim "šišanjem" sa voćaka se ukloni dobar dio rodnih elemenata i time umanjuje očekivan prinos. Posebno kod jabučastih voćnih vrsta je izraženo prekraćivanje jednogodišnjih mladara, što se kod ovih voćnih vrsta nikada ne radi.

Za početak uspješne rezidbe treba znati razlikovati cvjetne i cvatne (generativne) od lisnih (vegetativnih) pupova. Cvjetni pupovi su zaobljeniji i krupniji, a lisni su šiljasti i izduženi.

Osim toga, potrebno je poznavati i rodne izboje. Tako npr. kod jabuke rodni pupovi najčešće se nalaze na vrhu izboja. Rodni pup jabuke je mješoviti što znači da će se iz njega razviti kratka pršljenasta mladica koja na vrhu nosi cvat krunu od 8 do 12 cvjetova. Prvi se otvara cvijet na vrhu krune i iz njega se zameće plod najbolje kvalitete.

Takođe veliki broj proizvođača voća i smatra da je sa izvođenjem zimske rezidbe završena ova mjera. Zelena rezidba, koja je isto toliko važna kao i zimska, vrlo rijetko se ili čak uopšte ne primjenjuje u zasadima. Pravilno i pravovremeno izvođenje zelene rezidbe određuje prinos naredne godine, jer se u drugoj polovini vegetacije vrši diferenciranje i razvoj cvjetnih pupoljaka koji sljedeće godine treba da donesu rod. Ukoliko se zelena rezidba ne obavi, ti pupoljci ostaju u sjenci i diferenciranje cvjetnih pupoljaka je znatno smanjeno, što se negativno odražava na rod naredne godine. Previše gusta krošnja pogoduje razvoju biljnih bolesti i štetočina, zrenje plodova je otežano, oni su slabije obojeni u odnosu na karakterističnu boju za gajenu sortu, slabijeg su kvaliteta.

Kvalitetno obavljena zelena rezidba uveliko olakšava izvođenje zimske rezidbe, jer se zelenom rezidbom ukloni i preko 50% grana koje bi se i onako odstranile zimskom rezidbom. Izvođenjem određenih operacija zelenom rezidbom se vrši obnavljanje rodnog drveta i inicira formiranje obrastajućih grančica drugog i trećeg reda, na kojima će se formirati rodni elementi.

U cilju smanjenja prisustva bolesti i štetočina u voćnjaku preporučuje se da se iz zasada svo otpalo lišće, truhli plodovi i grane koje se odbacuju zimskom ili zelenom rezidbom, iznosi iz voćnjaka i uništi.

Zimsku zaštitu voćnjaka najbolje je obaviti nakon provedene rezidbe jer je na ovaj način smanjen utrošak sredstava za zaštitu, sama voćka se kvalitetnije istretira, a utrošak preparata je manji, pa se ostvaruju i značajni finansijski efekti.

 

Uzgojni oblik jabuke

Izabrati najpovoljniji uzgojni oblik nije lako s obzirom da odabir ovisi o više faktora kao npr. o bujnosti podloge i sorte, plodnosti tla, primjeni mehanizacije, površini parcele, utrošku ljudske radne snage i sl.

Od kad se započelo s intenzivnom proizvodnjom, zasadi jabuke postali su gušći, stabla niža i brže ulaze u rod te su visokog priroda i kvalitetnijih plodova. Zahtjev za gušćom sadnjom uvjetovao je upotrebu slabo bujnih vegetativnih podloga, a time i upotrebu novih uzgojnih oblika. Tako danas u intenzivnim voćnjacima jabuke prevladavaju dva uzgojna oblika, a to je vitko vreteno i vretenasti grm.

 

Vitko vreteno

Predstavlja standardni uzgojni oblik za jabuku. Ovaj oblik se sastoji od provodnice i primarnih grana koje su ujedno i rodno drvo ili pak te kratke primarne grane na sebi nose rodno drvo. Stoga, ovaj uzgojni oblik kao skelet ima samo stožac, a poluskeletne grane su nosači rodnog drveta i obrastajućih grančica koje se nalaze direktno na provodnici. Vitko vreteno osigurava velike prednosti u proizvodnji jabuke na način da se u svim pomotehničkim zahvatima smanjuje ručni rad. Jabuke se u obliku vitkog vretena uzgajaju maksimalno do visine od 2,2 do 2,5 m. Ta visina omogućuje jednostavniju njegu (minimalno orezivanje, direktna berba sa zemlje, jednostavnija i efikasnija zaštita) i berbu.

Osim jednostavnije njege, prednost ovog uzgojnog oblika je što omogućuje dobre prirode, visoku kvalitetu plodova zahvaljujući idealnim svjetlosnim uvjetima što znači da su plodovi izrazitije obojeni, ujednačeniji i zreliji, a i odnos tvari je vrlo dobar. Vitko vreteno osigurava brzi ulazak u rod, visoku efektivnost i brz povratak uloženih financijskih sredstava.

U prvoj godini formiranja vitkog vretena provodnica se skrati na 80 cm visine kako bi se izazvao rast postranih izboja. Od njih se ostavlja 5 do 7 dobro razvijenih izboja koji su pravilno raspoređeni na provodnici odnosno međusobno razmaknuti oko 20 cm i spiralno raspoređeni. Nakon toga odstranjuju se cvjetni pupovi. Kad izboji narastu do duljine od 40 cm i više potrebno ih je savijati pod uglom od 45°. To se može obavljati sve do juna.

U drugoj godini voćku je potrebno privezati uz armaturu. U slučaju da provodnica nije dovoljno ojačala potrebno ju je skratiti do prvog jačeg izboja koji će dalje preuzeti ulogu provodnice. Povijene jednogodišnje grane se ne diraju odnosno ne prikraćuju. U vegetaciji oni izboji koji postaju konkurentni provodnici ili se pinciraju ili se uklanjaju.

U trećoj godini se uklanjaju izboji koji su u drugoj godini donijeli rod, a jednogodišnje izboje je potrebno prorijediti. Kao produljnice osnovnih grana potrebno je ostaviti jednogodišnje izboje. Dvogodišnje rodno drvo na osnovnim granama potrebno je prikratiti na optimalan broj pupova ovisno o položaju grane na voćki, debljini rodne grane i stanju same voćke. Na slabije razvijenim rodnim granama dovoljno je ostaviti 1 do 2 pupa, dok na dobro razvijenim granama u donjem dijelu voćke je moguće ostaviti i 5 do 6 pupova.

U četvrtoj godini najprije je potrebno provodnicu skratiti na željenu visinu uzgoja. Nakon toga sve izboje uspravnog rasta potrebno je ukloniti, dok se bočni položeniji izboji ostavljaju kako bi održali voćku na željenoj visini. Daljnjom pravilnom rezidbom održava se uzgojni oblik vitkog vretena kojim se postiže dobar raspored grana i krošnje. Osnovnu rezidbu poželjno je nadopuniti zelenom rezidbom u vegetaciji kojom se postiže veća prozračnost krošnje i bolja obojenost plodova.

Vretenasti grm

Ovaj uzgojni oblik je također čest kod jabuke kad se uzgaja na slabo do srednje bujnim podlogama i posađena u gustom sklopu. Osnovni oblik vretenastog grma se sastoji od provodnice i spiralno raspoređenih grana koje se dalje razgranavaju, ovisno o vrsti voćke, na grane drugog, trećeg i četvrtog reda. Od osnove prema vrhu krošnje duljina osnovnih grana se postepeno smanjuje tako da dobro oblikovan vretenasti grm ima oblik stošca.

U prvoj godini nerazgranate jednogodišnje sadnice u proljeće prije kretanja vegetacije skraćuju se na visinu od 80 cm, dok u slučaju razgranatih sadnica provodnica se skraćuje na 50 do 70 cm iznad najvišeg prijevremenog izboja. U slučaju da je provodnica kraća od spomenute visine, ne skraćuje se. Prijevremeni izboji se također ne skraćuju. U fenofazi bubrenja pupova tj. kad izboji narastu 10 do 15 cm, potrebno je izolirati vrh provodnice i svaki od prijevremenih izboja. Na prijevremenim izbojima ostavljaju se samo one mladice koje rastu bočno, slabije bujne mladice koje imaju smjer rasta prema dole i jedna mladica na vrhu koja će služiti kao produljnica. Na taj način osnovna grana dobijaoblik „riblje kosti“. Ako se pojavi jedna ili više oštrih mladica, potrebno ih je odstraniti ili oštro pincirati. Provodnicu treba privezati za oslonac, a ostale izboje poviti ako je potrebno. No povijanje se može odgoditi dok mladice ne dosegnu duljinu od 30-ak cm.

U drugoj godini potrebno je ponovo napraviti izolaciju vrhova provodnice i svih postranih izboja. Ako je provodnica narasla više od 80 do 90 cm, potrebno ju je skratiti na 70 do 80 cm. U fenofazi bubrenja pupova  na vrhu izboja ostavi se 1 do 2 pupa, dok se ostali u duljini od 20 cm odstrane rukom. Sve izboje na provodnici pod uglom od 45 do 65° treba poviti pod uglom od 90° u odnosu na provodnicu. Razmak među tim izbojima ne smije biti manji od 25 cm. Na osnovnim granama dolazi do razgranjenja drugog reda, a ona moraju biti raspoređena po načelu „riblje kosti“. Neke voćke već u drugoj godini mogu proroditi pa u slučaju da se zametne previše plodova treba ih što prije prorijediti.

U trećoj godini je uglavnom je završeno formiranje vretenastog grma. U razdoblju mirovanja rezidba se provodi samo kako bi se popravili propusti napravljeni u drugoj godini i prorijedili suvišni rodni izboji. Duljina grana od osnove prema vrhu postepeno se skraćuje kako bi se smanjilo zasjenjivanje, a konačna visina voćke ne bi smjela prelaziti 2,5 m. Vrh voćke održava se povijanjem provodnice ili se svodi na niži umjereno bujni izbojak ili granu.

Izvor: pinova.hr

Ljekovita svojstva aronije

Male tamne bobice biljke Aronia melanocarpa su pune hranjivih tvari i antioksidanasa, poput vitamina C i antocijanina, te nude pregršt beneficija za one koji žele poboljšati svoje zdravlje kroz bolju ishranu.

Aronija kao lijek je tek nedavno stekla popularnost u modernom društvu, a ljekovitost aronije se trenutno naširoko proučava u laboratorijama širom svijeta. U nastavku pročitajte koja su to naučno dokazana ljekovita svojstva aronije.

Bobice aronije su poznate po tome što poboljšavaju cirkulaciju krvi, jačaju krvne žile i smanjuju rizik od srčanih bolesti. Slobodni radikali su uzrok raznih bolesti u tijelu, a aronija može spriječiti nastanak tih radikala čime se sprječavaju i bolesti poput dijabetesa i drugih kardiovaskularnih bolesti.

Zreli plodovi aronije sadrže veliku količinu fenola, koji dezinficiraju krvotok i tijelo, potiču zacjeljivanje rana, uklanjaju otrovne tvari iz tijela, smanjuju upale, poboljšavaju elastičnost krvnih žila i spriječavaju njihovo začepljenje.

Mnoge su studije dokazale učinkovitost aronije na kardiovaskularni sistem. Učesnici studija koji su konzumirali aroniju su na kraju istraživanja imali smanjen rizik od kardiovaskularnih bolesti, smanjen krvni pritisak, smanjene vrijednosti LDL-a (loš kolesterol), kao i pregršt drugih zdravstvenih prednosti.

Aronija uveliko pomaže u održavanju normalne razine krvnog pritiska. Ona sprječava grčeve u krvnim žilama i drži krvni pritisak daleko od “opasne zone”. Sok ili čaj od aronije se preporučuje ljudima koji imaju problema s krvnim pritiskom.

Bobice aronije imaju veću koncentraciju antioksidansa od bilo kojeg drugog voća na svijetu. Zašto je to toliko važno? Antioksidansi štite tjelesne stanice od štetnog djelovanja oksidacije. Ova antioksidansa svojstva se mogu pripisati fenolnim spojevima prisutnim u aroniji, iako visoke razine vitamina C također igraju važnu ulogu.

Od kvercetina, epikatehina i kafeinske kiseline, pa sve do karotena, ovo voće, pruža veliku količinu antioksidansa koji mogu poboljšati vaše cjelokupno zdravlje uklanjanjem slobodnih radikala iz krvi, kože, očiju, organa i tkiva.

Vjeruje se da antioksidansi štite od mnogih degenerativnih bolesti, poput raka i bolesti srca, te usporavaju proces starenja. Oni su također ključna komponenta protiv bora, jer mogu pomoći u zaštiti vaše kože od štetnih učinaka zagađivača okoliša, duhanskog dima, sunčevog UV zračenja i drugih faktora koji uzrokuju da vaše tijelo proizvodi slobodne radikale.

Prema studiji objavljenoj 2005. godine, cijele bobice aronije imaju veću antioksidativnu aktivnost od soka. Dakle, svježe ili sušene bobice aronije će vam pružiti maksimalnu korist. No, treba imati na umu da izuzetno visoke doze antioksidansa mogu čak napraviti više štete nego koristi! To je i razlog zašto trebate slijediti preporuke doze otisnute na pakiranju – u slučaju suhih bobica aronije, preporučena doza je obično 1 žlica bobica dnevno.

Aronija i zdravlje urinarnog trakta

Još jedna velika prednost konzumiranja aronije je održavanje dobrog zdravlja urinarnog trakta. Milioni ljudi šriom svijeta svakodnevno pate od infekcije urinarnog trakta (mokraćnog sustava), a jedan od najvećih uzročnika je Escherichia coli. Simptomi uključuju čest osjećaj i / ili potrebu za mokrenjem, bol tokom mokrenja i mutan urin.

Poznato je da je brusnica jako dobra u borbi protiv infekcija mokraćnog sustava, ali studije pokazuju da su bobice aronije pet do deset puta učinkovitije zbog veće doze kinične kiseline, za koju je dokazano da sprječava infekcije urinarnog trakta. Dodatne laboratorijske studije su pokazale da je aronija učinkovita u smanjenju rasta mikroorganizma za nekoliko bakterija, uključujući i bakterije Escherichia coli, što dokazuje da aronija sprječava, liječi i održava dobro zdravlje urinarnog trakta.

Jedna studija je pokazala da redovno konzumiranje soka od aronije smanjuje broj slučajeva infekcije mokraćnog sustava, koje su obično veliki problem za starije osobe.

Aronija protiv raka

Konzumiranje bobičastog voća je općenito jedan od najboljih savjeta za ljude koji su u potrazi za hranom koja može smanjiti rizik od razvoja raka, a aronija može biti konačan pobjednik kada je riječ o hrani koja se bori protiv raka.

Tim istraživača iz Odjela za prehranu i prehrambene nauke na Sveučilištu Maryland analizirali su ekstrakte iz grožđa, divljih borovnica i aronije, te testirali njihovu učinkovitost u borbi protiv raka debelog crijeva. Sve tri su voćke inhibirale rast stanica raka, a ekstrakt aronije se pokazao kao najpotentniji inhibitor.

Istraživanje provedeno 2003. godine je pokazalo je da aronija pruža prirodnu obranu u borbi protiv raka debelog crijeva. Istraživači sa Univerziteta Ohio State su otkrili da se tamnije voće može boriti protiv raka, a aronija se spominje u studiji: “nthocyanin pigmenti dobiveni iz crne mrkve i rotkvice su usporili rast stanica raka od 50 do 80%. No, spojevi iz aronije su ubili petinu postojećih stanica raka, bez utjecaja na zdrave.”

Aronija štiti vaše oči

Aronija je ljekovita biljka koja između ostalih navedenih prednosti također štiti i vaše oči. Ove tamne bobice sadrže veliku količinu karotena, koji štiti stanice od oštećenja i oči od formiranja katarakte (sive merene). Karoten je jedan od najmoćnijih antioksidansa i nalazi se u značajnim razinama u aroniji.

Aronija je također bogata flavonoidima, kao što su lutein i zeaksantin koji štite oči od dobne makularne bolesti koja se javlja kod starijih osoba i upala oka (uveitis).

Aronija je izvrsna za probavu

Suhe bobice aronije su prepune vlakana: 100 grama suhih bobica aronije pruža 16,9 grama vlakana. Za razliku od drugih makro-hranjivih tvari (ugljikohidrati, masti i proteini), vaše tijelo ne probavlja vlakna. Umjesto toga, ona prolaze relativno netaknuta kroz probavni trakt, što je razlog zašto su povezana s nizom jedinstvenih zdravstvenih pogodnosti.

Neke od tih prednosti uključuju redovnu stolicu i općenito poboljšano zdravlje crijeva, niže razine kolesterola, gubitak težine (kada je u kombinaciji s tjelovježbom i općenito zdravom dijetom), te smanjen rizik od problema vezanih za razinu šećera u krvi.

Dokazano je da aronija također pomaže i pri liječenju želučanih problema, uključujući čireve i proljev. Dokazujući još jednom da je izuzetno vrijedan plod, suhe bobice aronije su se pokazale i kao odličan lijek za bubrežne i želučane probleme.

Protuupalna svojstva aronije

Ako vaša prehrana uključuje i redovno konzumiranje aronije, možete biti sigurni da će vas prehlada i gripa zaobilaziti u širokom krugu. Ona se bori protiv bakterija i virusa i jača imuni sitem.

Aroniju su tradicionalno koristili Potawatomi Indijanci za liječenje prehlade, a nedavna istraživanja potvrđuju anti-virusna svojstva i visok sadržaj vitamina C. Skupina naučnika iz Bugarske je otkrila da aronija ima in vitro antivirusna i antibakterijska svojstva.

Ako želite da liječite upale ili virusne infekcije, preporučuje se da koristite sušene bobice ili sok od aronije, iako vam u ovome može pomoći i čaj.

Napomena: Aronija nije poznata kao uobičajeno alergena hrana i nuspojave se javljaju samo u rijetkim slučajevima. Međutim, zbog jakog kombinacije kemijskih spojeva vaše tijelo može reagovati na nju drugačije od drugih, pa se stoga preporučuje da pratite reakcije vašeg tijela prilikom prvog konzumiranja aronije.

Izvor: pixelizam.com

Uzgoj šljive

Šljiva raste kao srednje veliko stablo. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u aprilu, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u avgustu, septembru i oktobru, ovisno o sorti. Ne zahtijevaju obilno orezivanje. Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani.

Agroekološki uslovi za uzgoj

Temperatura

Tijekom dubokoga zimskog mirovanja šljiva podnosi apsolutne minimalne temperature čak i do ispod -30 °C. U fazi otvaranja cvjetnih pupova, cvjetovi mogu ozepsti na temperaturi od -1 °C do -5 °C, a u fazi pune cvatnje pozeba se očekuje na temperaturama od -0,5 °C do -2,2 °C. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, mali plodići su još osjetljivi, pa stradaju na tempera­turi od -0,5 °C do -2 °C. Kvalitet ploda ovisi o srednjoj temperaturi tijekom juna, jula i avgusta. Ako su srednje temperature tih mjeseci 18 - 20 °C, onda su ta područja odlična za pro­izvodnju šljive.

Voda

Kritična granica za uzgoj šljive je 600 mm padavina godišnje. Ta količina ovisi o više uslova: o rasporedu oborina, zemljištu, temperatura­ma u tijeku vegetacije itd.

Zemljište

Šljivi odgovaraju duboka tla, propusna, lagana, humusna te bogata fosforom i kali­jem. Ona može podnijeti i teža tla, no za sigurnu i redovitu rodnost potrebno je poboljšati njihova svojstva agromelioracijskim mje­rama uz dodavanje stajskoga gnoja. Za šljivu najviše odgovara pH 6,0 - 7,5. Tla koja sadrže više od 10 % vapna nisu pogodna za njezin uzgoj.

Priprema tla za sadnju

Prije podizanja nasada, odnosno rigolanja, površinu je potrebno očistiti i poravnati, a na osnovi pedoloških analiza, i uz preporuku stručnjaka, prije rigolanja treba širom rasipati NPK gnojivo. Rigolanje valja obaviti kad je tlo do dubine prodiranja pluga mak­simalno posušeno, a to je uglavnom u julu i prvoj polovici avgusta. Za šljivu je potrebna dubina rigolanja od 50 do 70 cm, a na sušnijim tli­ma dubina mora biti veća.

Izbor sadnog materijala

Ako je obavljena jesenska sadnja, sadnice ne treba prik­raćivati nego se to obavlja u rano proljeće. Prikraćuju se na visinu 120 cm, pa je visina debla oko 80 cm, što omogućava normalnu mehaniziranu berbu.

Izbor uzgojnog oblika

Šljiva u prirodi najviše naginje piramidalnom uzgojnom obliku. Ako se prepusti prirodnom razvitku, u većini slučajeva re­zultat neće biti zadovoljavajući. Krošnja će biti pregusta, a obrastanje primarnih grana loše jer dolazi do njihova ogoljavanja zbog gustoće. Na takvim je mjestima zaštita od bolesti i štetnika otežana, a plodovi su u takvim uvjetima loše kvalitete i sitni. Uzgojni oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može ostvari­ti u praksi je piramidalna krošnja. Taj uzgojni oblik sa­stoji se od provodnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razve­dene skeletne grane.

Vrijeme i tehnika sadnje

Sadnja šljive, ako je tlo na vrijeme pripremljeno, obavlja se u jesen ili proljeće. Sadnica se ne prikraćuje u jesen nego u rano proljeće prije po­četka vegetacije i to tako da bude 30 cm viša nego što želimo da bude visoko deblo. Za šljivu piramidalne krošnje sadni­ca se prikraćuje na visinu 110 cm, a to znači da će deblo biti visoko oko 75 - 80 cm, što će omogućavati nesmetanu mehaniziranu berbu.

Održavanje nasada

Rezidba rodnih stabala obavlja se u razdoblju mirovanja voćki i u doba vegetacije. Zimskom rezidbom može se održavati uz­gojni oblik zamišljenih svojstava i usmjeravati uravnoteženi odnos vegetativnog i generativnog rasta. Ljetnom rezidbom uklanjaju se ne­potrebne mladice (time se poboljšava osvijetljenost unutarnjeg dijela krošnje i omogućuje bolja kakvoća prskanja), a hraniva koja se troše za rast nepotrebnih mladica preusmjeravaju se u rast skeleta krošnje, rast plodova i rodnih pupova.

Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2-3 godine nakon podizanja nasada. Košenjem (malčiranjem) tratine povećava se sadržaj or­ganske, poboljšavaju fizikalna, hemijska i biološka svojstva tla. Tratina omogućuje bolje upijanje kiše i snijega na padinama. Smanjuju se nagla kolebanja temperature tla, pa je ljeti tlo ispod tratine hladnije (uz visoke temperature tla korijen slabije prima hranu), a zimi toplije (pa teško dolazi do izmrzavanja gornjega korijenja). Otpali plodovi prije berbe i u berbi manje se oštećuju i prljaju. Nedostatak je u tome što u razdobljima suše, travni pokrov oduzima potrebnu vlagu korije­nu šljive. Da bi se to ublažilo, tratina u voćnjaku mora se redovito kositi 6-8 puta tijekom vegetacije.

Gnojidba

Prva godina - Pri sadnji voćaka dodaje se 40-60 t/ha zreloga staj­skoga gnojiva u brazde s obje strane reda. Čim korovi počnu nicati ručno se okopa dio tla oko voćki koji se ne može obraditi stroje­vima. Prije ručnog okopavanja, oko sadnica, u pro­mjeru 30-40 cm, rasipa se KAN 27% u količini od 10 dag po svakome sadnome mjestu. Drugo prihranjivanje voćaka obavlja se početkom juna, na istoj površini i istom vrstom i količinom mineralnoga gnojiva. Potkraj avgusta u međuredove voćnjaka rasipa se 500 kg/ha mineralnoga gnojiva KAN 27%. Nakon toga slijedi oranje, tanjuranje i drljanje međurednog prostora kako bi se mogla obaviti sjetva uljane repice (za zelenu gnojidbu).

Druga godina - Prije početka vegetacije obavlja se prihrana dušikom (15 dag KAN 27% po stablu). Međuredni prostor se zaorava kada uljana repica bude u punoj cvatnji. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se po­četkom maja istom vrstom i količinom gnojiva kao i u prvom prihranjivanju.

Treća godina - Prihranjivanje dušikom obavlja se mjesec dana prije cvat­nje šljiva i to traktorskim rasipačem, s 200 kg/ha KAN-a 27%. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se također strojem, neposredno po­slije cvatnje s 200 kg/ha KAN-a 27%. U jesen, poslije berbe plodova, aplicira se mineralno gnojivo NPK 5:20:30, s 800 kg/ha.

Četvrta godina - Prvo prihranjivanje dušikom obavlja se mjesec dana prije cvat­nje, a drugo prihranjivanje poslije cvatnje i to oba sa 150 kg/ha KAN-a 27 %.

Berba

Plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju u svježem stanju i za preradu, pa se prema tome razlikuje vrijeme i način berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se kao stolno voće, dok se jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu. Za potrošnju u svježem stanju berba se obavlja nešto prije potpune zrelosti i bere se ručno, s peteljkom, s tim da na kožici ostane neobrisana voštana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u košarice. Pri temperaturi od -1 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85 % može se čuvati u hladnjači i do četiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizirano kada su plodovi potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadržaje (šećer, mirisne i druge suhe tvari).

Izvor:

• Ivo Krpina i suradnici; Voćarstvo; Zagreb, 2004.
• Agroklub